P. Zorislav NIKOLIĆ, SJ
(14. 9. 1941. – 26. 9. 2009.)
26. rujna 2009. u 1h30 minuta prestalo je kucati srce čovjeka, svećenika, redovnika, dragog subrata, dušobrižnika, koje je bilo puno ljubavi prema hrvatskoj zajednici u Parizu kojoj je posvetio 23 godine svoga života u nesebičnom služenju.
Ispraćaj iz naše crkve sv Ćirila i Metoda u Parizu bio je 30. rujna u 16 sati uz nazočnost njegova brata svećenika – isusovca Pere i sestre Ivanke, velikog broja vjernika, brojnih svećenika iz pariške biskupije, isusovačke zajednice u Parizu, svećenika nama susjedne župe te naših hrvatskih svećenika iz Nice, Lyona i Pariza. Sprovod je bio na zagrebačkom groblju Mirogoju 2. listopada, na blagdan Anđela Čuvara. Sprovod je predvodio pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić a govor na grobu održao je provincijal Ivan Koprek. Nakon sprovoda u župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina slavljena je sveta misa koju je predvodio provincijal Ivan Koprek a nakon evanđelja prigodnu propovijed održao je p. Mato Antunović, voditelj Misije u Parizu. Na kraju mise u ime svoje braće i sestara te sve rodbine svima se zahvalio p. Pero Nikolić, Zorislavov brat, posebno istaknuvši svjedočenje nekih vjernika koji su Zorislava jednostavno označili kao čovjeka koji zrači dobrotom.
Pater Zorislav je svoj svećenički moto“ Daj mi Gospodine da te ljubem, ljubeći druge i da ti služim služeći drugima“ doista živio cijeli svoj svećenički vijek koje je trajao 38 godina.
Evo što o njemu kažu njegova subraća iz Pariza i Zagreba , njegovi župljani iz Hrvatske zajednice u Parizu te ostali prijatelji koji su ga poznavali:
1.) Oproštajna misa – ispraćaj
Pariz, 30. rujna 2009.
Iz propovijedi P. Mate Antunovića, voditelja HK Misije
Braćo i sestre!
26. rujna 2009. u 1h30 minuta prestalo je kucati srce čovjeka, svećenika, redovnika, dragog subrata, dušobrižnika, koje je bilo puno ljubavi prema ovoj Misiji, prema ovoj zajednici kojoj je posvetio 23 godine svoga života, svoga nesebičnog služenja. Proživio je 68. godina života, 37. godina svećeništva i 51. godinu redovništva.
P. Zorislav je rođen 14. rujna 1941. u Borovici, općina Vareš, BiH.
Stupio je u Družbu Isusovu (isusovački red) 15. srpnja 1958. u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 25. lipnja 1972. u Zagrebu. Osim njega još su mu dvojica braće postali svećenici: brat Pero isusovac, koji je tu danas s nama i brat Mijo, biskupijski svećenik, sarajevske nadbiskupije.
Prije dolaska u Pariz p. Zorislav djelovao je na župama Zamet kod Rijeke i Podvinje kod Slavonskog Broda. Iako je to bilo davno ljudi ga se i danas rado sjećaju. 1986. godine poglavari ga šalju u Pariz da preuzme vodstvo Misije i kao svećenik djeluje pune 23. godine među iseljenim Hrvatima, sve do svoje srmti. Kroz sve te godine svoga rada pokazivao je svojom upornošću svoju nesebičnu ljubav prema Bogu i ovoj ovoj zajednici kojoj je služio. Posebno u teškim godinama rata kada je trebalo istovremeno dograđivati ovo zdalje, ovu crkvu i centar i pomagati napaćejoj domovini njegova upornost, zauzetost, briga i ljubav došla je posebno do izražaja. Ponekad neshvaćen od drugih, krivo tumačen, nije se dao pokolebati jer je imao jasan cilj nastojati osigurati ovoj zajednici zajedno s njom prikladan prostor za vjerska i druga okupljanja i da ova njegova zajednica ostane vjerna svome Bogu i svome rodu. Na to je poticao i opominjao po uzoru na svetog Pavla koji kaže pišući Timoteju: „Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom koji će suditi žive i mrtve, i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj riječ, pristupi k vjernicima, bilo da im je zgodno, bilo nezgodno, kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.“ Znam i svjedočim, jer sam imao priliku i čast živjeti i surađivati s njim punih dvanaest godina, da je njegovo srce bilo i ostalo puno ljubavi prema Bogu prema ovoj zajednici, prema svome narodu, svojoj domovini i svakome čovjeku. S koliko je žara i upornosti obilazio vas u vašim domovima, interesirao se za svakoga, živio za sve. Kolike bi samo znao obići i u domovini za vrijeme svoga godišnjeg odmora što je učinio i ovoga posljednjeg. Želio je doći svakome, podijeliti s njim i radost i tugu, i dobro i zlo.
Da, vi ste izgubili pastira, dušobrižnika ja sam izgubio gragog subrata i suradnika. Danas dok se opraštamo od njega i on od nas u ovoj crkvi u koju je toliko uložio, u nama se bude dvostruki osjećaji: osjećaji žalosti što nam odlazi stup ove zajednice ali i osjećaji ponosa i zahvalnosti Bogu što smo ga imali, što nam ga je podario. On je pošao onamo kamo je i svima nama cilj, Ocu Nebeskome. Čitav njegov život je bio prožet tom nakanom. Prema Ocu Nebeskom, prema Bogu nastojao je upućivati svakoga od vas, svojim poticajima, savjetima pa ponekad i ukorima. Vjerujem i nadam da će nam ostati dugo u našim ušima i našim srcima njegov česti poziv da ne zaboravimo Boga, da ne zaboravimo svoju vjeru, svoju domovinu, da ne zaboravimo nedjeljne svete mise, svakodnevne molitve i da ne zaboravimo ovu našu crkvu i ovu zajednicu.
I dok je ležao u bolnici nakon operacije i toliko vaših telefonskih poziva, zanimanja kako mu je, molitava i postova upućenih Gospodinu da nam ozdravi. Dragi naš patre Zorislave osjetio sam i doživio koliko te ova zajednica voli i cijeni, koliko si joj značio i koliko ćeš joj nedostajati. Ali, Gospodinu se svidjelo pozvati ga k sebi. Gospodin je učinio ono što ja za njega najbolje, da bude u njegovoj blizini. Stoga naše molitve i žrtve prikazane za njega nisu ostale ne uslišane nego ih je uslišio za ono što je najbolje za njega.
Dok se danas opraštamo na zemlji od njega, želim vas potaknuti da i nas vodi i nosi naprijed u životu koji je pred nama, vjera, snaga i ljubav koju je živio u životu pokojni pater Zorislav. Mi kršćani i dok tugujemo zbog neizbježne smrti, tješimo se svjetlom besmrtnosti, jer znamo da smo na krštenju primili svjetlo Kristovo, simbol vječnog života i neumrle nade. Neka se toj uskrsnoj nadi pridruži naša žarka molitva za pokoj njegove duše. Neka naša molitva bude duhovna potpora svima koji su pogođeni njegovom smrću. I neka nas sve krijepi utjeha vjere i nada u vječni život.
A tebe, dragi patre Zorislave, neka Gospodin nagradi vječnim dobrima za svako učinjeno dobro djelo, za svaku riječ ohrabrenja, podrške i utjehe a mi ćemo te se sjećati u svojim molitvama!
POČIVAO U MIRU BOŽJEM!
2.) P. Zorislav Nikolić, SJ (14.9.1941. - 26.9.2009.)
Piše: Antun Volenik, SJ
Velikom brzinom napredovala je zloćudna bolest, a onda je, nakon teške operacije, p. Zorislav preminuo. Sprovod je bio na Mirogoju 2. listopada, na blagdan Anđela čuvara i Prvi petak. Piše nam njegov suradnik.
Neki dan prošetao sam s prijateljem po Mirogoju i spontano krenuh k našoj novoj grobnici u koju je prije neki dan pokopan p. Zorislav. Do sada nikada nisam osjetio posebnu potrebu otići na grob nekoga subrata nakon njegova sprovoda. Sa Zorislavom je drukčije. Iako je po rođenju i formaciji u svemu pripadao Družbi "staroga kova", u mnogome je, na samo sebi svojstven način, ujedinjavao silnu ljudsku dobrotu, odlučnost koja je graničila s tvrdoglavošću te širinu i otvorenost koja ga je činila bliskim svakome.
Osobno poznanstvo
Pisati nekrolog o osobi koju si volio i poštovao nije nimalo lako jer se neprestano spotičeš o misao koja boli i smeta: pa njega više nema! Zato sam silno zahvalan i na Zorislavovu primjeru čovjeka vjernika koji nikada nije gubio vjeru i povezanost s onim čiju je vjeru primio još - slobodno možemo reći s majčinim mlijekom - u rodnoj Borovici, sada već jako daleke, ratne 1941. godine.
P. Zorislava upoznao sam nenadano, kada se osobno potrudio potražiti me da bismo se upoznali i popričali malo prije moga dolaska u Pariz. Tada, a možda još više sada doživljavam to poput inicijative dobroga oca iz Isusove prispodobe o rasipnome sinu jer sam se uvjerio da su iznimno rijetki oni poglavari koji će ti prvi tako prići, otvoreno i smireno da bi se pripremili na zajednički rad.
U Parizu
O njegovu radu u Parizu ne mogu, a ne ponoviti riječi p. provincijala koje je izrekao nad grobom p. Zorislava: "Naime, svima je pater Zorislav želio biti od pomoći: strancima i klošarima, bolesnima i zapuštenima - bez obzira na boju kože i nacionalnost. Danonoćno je stajao na usluzi našim ljudima u njihovim iseljeničkim poteškoćama i u toj svojoj dušobrižničkoj zauzetosti nastojao je ponajprije navijestiti Radosnu vijest spasenja, ali i kod mnogih čuvati živu svijet o pripadnosti hrvatskome narodu. Na taj je način pater Zorislav učvršćivao zajedništvo i jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske."
Kao onaj tko istinski stvara i radi, nailazio je na puno nerazumijevanja i problema s kojima se znao nositi s iznimnom dozom mira i ustrajnosti. Možda je čisto ljudski gledano njegova tajna bila u tome što je znao, kako bi on to rekao, prekinuti, tj. zadrijemati, a ponekad i duboko zaspati i u "zgodno i u nezgodno vrijeme" što je znalo rezultirati komičnim, a ponekad nimalo bezopasnim posljedicama iz kojih je on uvijek izlazio živ i zdrav.
U svojoj poslovičnoj neorganiziranosti i moru raznih papira koje ga je okruživalo nije ipak gubio iz vida jedno i to najvažnije - čovjeka. Snagu je crpio iz svakodnevnoga druženja sa Svetim pismom, svakodnevne sv. mise i časoslova, a vjerujem da je u satima i satima provedenim u automobilu obilazeći naše ljude po Francuskoj ili na putu prema Domovini bilo izmoljeno još puno toga.
Spomen koji ostaje
Hrvatski centar u Parizu ostaje njegovo vidljivo djelo, ali ono što je ostavio u srcima svojih vjernika, raznih siromaha kojima je pomagao, brojnim bolesnima, osobito onima sa zloćudnim bolestima koji su se dolazili liječiti u Pariz, tolikim studentima, bogoslovima i mladim svećenicima koji su dolazili učiti francuski i konačno nama koji smo ga voljeli i poštivali ostaje ono najljepše što čovjek može nakon sebe ostaviti. Neka mu Gospodin kojemu je tako odlučno i vjerno služio bude vječna nagrada, tamo u vječnoj Domovini mira i ljubavi.
3.) U ime zajednice riječi oproštaja uputila je gospođa Nina PAUK
Dragi naš patre Zorislave!
Teško je pronaći riječi da u ovom trenutku opišemo svoje osjećaje. S jedne strane nas obuhvaća tuga jer znamo da smo vas izgubili a s druge strane ponos i sreća što smo imali čast upoznati vas i živjeti u vašoj blizini. Bili ste više od voditelja Misije i svećenika na službi, postali ste član ove naše velike obitelji. S nama ste proživljavali radost i tugu, naše bolesti, naše strahove, naša slavlja i uvijek ste bili osoba na koju smo mogli računati. Moja generacija je imala sreću da odraste uz vas. Bili ste tu na našoj prvoj pričesti, pripremali ste nas za svetu krizmu, neke od nas ste i vjenčali pa čak i krstili našu djecu, jednostavno bili ste dio našeg života. Kad bi nam bilo teško u životu znali smo da vam se možemo obratiti za pomoć, za savjet i Vi ste uvijek bili tu, za nas. Ponekad bi nas i ukorili, ali nas to nije ljutilo jer smo znali da govorite za naše dobro.
Dragi naš patre, danas Vas ispraćamo iz ove naše prekrasne crkve a svi smo svjesni da Vas nije bilo s nama najvjerovatnije ne bi imali ovu crkvu i centar što ga imamo danas. U najtežim ratnim danima ste uspjeli okupiti i organizirati ljude da skupe sredstva za izgradnju crkve i centra. Treba napomenuti da je pariška zajednica jedna od rijetkih zajednica iseljenih Hrvata u Europi koja ima svoj pastoralni centar i svećenički dom. Svaki put kad udjemo u ovu našu crkvu sjetit ćemo se Vas i zahvaliti Vam na ovom djelu koje ostaje za vječno sjećanje na Vas.
Dragi naš patre Zorislave nikada vas nećemo zaboraviti jer ljudi poput Vas se ne mogu zaboraviti.
S vama smo proveli prekrasne dvadeset i tri godine i neki bi rekli da je to dovoljno, čak i predugo ali nama se ipak čini premalo jer ima još stvari koje smo htjeli podijeliti s Vama.
U trenucima vaše bolesti i vremena dok ste bili u komi i dok ste se borili za život najbolje se vidjelo koliko značite našoj zajednici. Telefoni nisu pestajali zvoniti jer je svatko od nas tražio način da sazna kako vam je.
Tek kada se približio rastanak mnogo je ljudi shvatilo koliko ste značili ovoj našoj zajednici i kako velika osoba ste bili.
Nama je teško jer ste nas iznenada napustili pa se nismo stigli niti pozdraviti ali znajte da ćete uvijek biti u našim molitvama i da ćete uvijek imati posebno mjesto u našim srcima.
Dragi naš patre, još jednom veliko hvala za svu ljubav koju ste nam pružili i neka Vam bude laka Hrvatska zemlja koju ste neizmjerno voljeli.
Nina PAUK
4.) Izrazi sućuti povodom smrti patra Zorislava NIKOLIĆA, SJ
Mnogi su putem telefona, usmeno ili pismeno izrazili svoju sućut povodom srmrti patra Zorislava Nikolića. Ovdje donosimo samo neke. U knjizi žalosti i izraza sućuti mnogi su članovi naše zajednice izrazili svoju sućut i zahvalu pokojnom patru Zorislavu za sve što je učinio.
----------------------------
Père,
J'ai appris il y a seulement quelques jours le grave état de santé du Père Nikolic, dont je m'enquerais hier auprès du Père Bousquet étant de passage à St Germain de Charonne. Je me joins à la prière de la communauté Croate et de la Compagnie pour son repos dans le Seigneur et je rends grâce pour le travail précieux qu'il a réalisé à Paris pour son peuple. Bien fraternellement.
Monseigneur Michel AUPETIT
Vicaire Générale, Archevêché de Paris
------------------------------------------------------------
Cher Père Mato,
Il y a quelques jours je vous téléphonais à propos de Zorislav. Nous pouvions alors espérer que soit pris un autre virage autre que celui que nous connaissons aujourd’hui. Cependant, nous pouvons penser dans la foi qu’il a maintenant rejoint Celui qu’il a voulu suivre et servir ici-bas. Que le Seigneur l’accueille, le reçoive comme l’un de ses amis et entende les prières nombreuses avec lesquelles il a dû le rejoindre.
Bien fraternellement, et en union étroite de prière avec vous et la mission croate de Paris.
Jean-Yves Grenet, sj
Provincial
-----------------------------------------------------
Mon Cher Père,
J'apprends avec peine ce matin le décès du Père Zorislav NIKOLIC et je tiens à vous assurer, vous-même et toute la communauté croate de ma fraternelle sympathie et de ma prière pour celui qui nous quitte. Puisse le Seigneur accueillir son compagnon comme lui-même a accueilli tant et tant de ses compatriotes de l'émigration afin qu'il partage avec Lui la joie de l'éternité.
Avec mon fraternel souvenir.
Mgr Xavier RAMBAUD
Vicaire épiscopal pour les Communautés étrangères
---------------------------------------------------------------
Cher Père Mato ,
Au moment des obsèques de votre compagnon Père Zorislav , j'étais à Athènes mais j'étais en communion avec vous.
Je sais que son départ pour la maison du Père est ressenti douloureusement par la communauté chrétienne croate.
Fraternellement
Jean-Jacques Guillemot sj
Vice Provincial
----------------------------------------------------
Poštovani gospodine Antunoviću,
Iskreno sam potresen spoznajom da ni Vi, ni ja, ni brojni Hrvati iz Pariza i okolice, nećemo više moći slušati, gledati, ni susretati našeg dobrog i dragog patra Zorislava Nikolića. Molim Vas da u moje ime, u ime Veleposlanstva, u ime Vlade i države koju predstavljam u Francuskoj, primite izraze duboke i iskrene sućuti. Svima će nam nedostajati privrženost svojoj misiji, svojoj zemlji, svome narodu, koju je u izobilju pokazivao pater Zorislav.
Prenesite, molim Vas, našu sućut svima koji su mu bili bliski, rodbini i prijateljima napose, i koji će pamtiti njegov lik, plemenitost i odanost.
Mirko Galić
Veleposlanik RH u Francuskoj
-----------------------------------------------------
Dragi Pater Mate,
Dirnula me je vijest o smrti patra Zorislava. Molim da članovima vaše zajednice kao i obitelji pokojnog patra Zorislava Nikolica prenesete izraze moje najdublje sućuti. Žao mi je što je zajednica izgubila vjernog i nadahnutog pastira. Uvijek ću se sjećati patra Zorislava tijekom mog boravka u Parizu kao veleposlanice BiH u Francuskoj i njegove nesebične pomoći i savjeta.
S poštovanjem,
Željana Zovko
veleposlanica BiH u Kraljevini Španjolskoj
--------------------------------------------------------
Poštovani oče Antunoviću!
Iznenadila nas je vijest o smrti dušobrižnika o. Zorislava Nikolića, koji je veliki broj godina posvetio pastoralnoj skrbi za Hrvate katolike Pariza i šire. O. Nikolić je često sudjelovao u aktivnostima hrvatskoga dušobrižništva u Zapadnoj Europi.
Dok ga preporučujemo Bogu u svojim molitvama, izražavam iskrenu sućut Vama i čitavoj hrvatskoj zajednici u Parizu i šire, u svoje osobno ime i u ime svih hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika i čitavoga puka Božjega, koji se okuplja u našim misijama u Njemačkoj.
Počivao u miru Božjem!
Fra Josip Bebić,
Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj
Frankfurt a. M.
---------------------------------------------------------------
Mon Père,
Recevez toutes mes condoléances et l'assurance de ma prière en union
avec votre paroisse. Fraternellement vôtre en N.S.
Georges de Charrin, sj
Secrétaire général de la Province de France de la Compagni e de Jésus
--------------------------------------------------------------
Dragi Mato,
Vijest o nagloj smrti patra Zorislava potpuno nas je, Vesnu i mene, zatekla i jako pogodila.
Čuli smo od naših prije nekoliko dana da je u bolnici i da je stvar ozbiljna, no ni na kraj pameti nismo slutili da bi se stanje moglo tako munjevito i dramatično pogoršati.
Patra Zorislava pamtit ćemo prije svega za svoje neumorno zalaganje i iznimni trud koji je uložio u izgradnju hrvatske crkve u Parizu, jedinstvene hrvatske crkve u Europi, i to u teškim godinama Domovinskog rata, što bi naša zajednica teško bila stekla bez njegove upornosti. Katkad je ona bila krivo protumačena, no danas to djelo valja uvelike pripisati njegovoj zasluzi i odati mu dužno priznanje.
U ovim teškim trenucima za tebe i za cijelu našu misiju želimo izraziti tebi i cijeloj pastoralnoj ekipi našu iskrenu sućut i podijeliti vašu bol.
Od srca,
Zvonko i Vesna Frka-Petešić
Bruxelles
--------------------------------------------------------------------
Pater Mato,
Izražavam iskrenu sućut zbog gubitka dragog nam oca Zorislava. Nemam riječi! Bio je čovjek molitve I patnje. Iskreni pozdrav od zahvalne sestre Ivane. Sarajevo
--------------------------------------------------------------
Hvaljen Isus i Marija!
Upravo smo saznali da nas je napustio pater Zorislav i to nas je zaista jako ražalostilo. Pridružujemo se vasim molitvama i u ime obitelji Krpan zelimo izraziti iskrenu sucut Vama, sestrama i cijeloj hrvatskoj zajednici u Parizu.
Marija i Ante Krpan
Zagreb
----------------------------------------------------------------
Mato,
Un petit mot t’assurer de ma prière pour toi et ta communauté au moment du départ vers le Père du père Nikolic
Que tous puissent vivent cette épreuve dans l’espérance.
Amicalement. Père Jean Minguet
---------------------------------------------------------
Iznenadih se kad pročitah da je pater Zorislav preminuo! Kad smo se susreli u Parizu izgledao je tako poletno, ali izgleda da je duša trebala poletjeti Stvoritelju.
Upućujem Vama, časnim sestrama i svoj zajednici iskrenu sućut te ga preporučujem u molitve!
don Nikola Menalo
Venecija
-------------------------------------------------------
Poštovani pater Mato,
Gubitak patra Zorislava je veliki gubitak za hrvatsku katoličku zajednicu u Francuskoj.
Veliki broj vjernika okupljen jučer i naša tuga pokazuju koliko su ga ljudi ovdje voljeli. Vjerujem da ćemo se svi skupa jos dugo sjećati njegove odanosti Misiji, kao i njegove plemenitosti i blagosti, kvaliteta koje su ga resile kao čovjeka…
Iskreno poštovanje i prijateljski pozdravi vama osobno i sastrama Ernestini i Ani
od Karmele s obitelji Bouré.
------------------------------------------------------
Poštovani pater Mate !
Čuli smo se telefonom nekoliko dana prije prelaska u vječni život patra Zorislava.
U ovom trenutku želim Vam reći kao njegovom subratu da budete ponosni što smo ga svi skupa imali. Davao se iskreno i nesebično kao čovjek i kao svećenik. Uvijek je imao riječ za svaku životnu situaciju, kako bi nam bilo lakše ići k Nebu.
Drago nam je što smo ga vidjeli prije mjesec dana, a žao nam je što nas je tako, ipak iznenada napustio. Vjernici smo i vjerujemo da nas on već sad prati s neba.
Kad smo čuli vijest od sestre Jordanke da je pater preminuo, rekao je moj mlađi sin Matej: “Majko ne trebamo mi puno moliti za patra Zorislava. On je bio dobar, koliko je svetih Misa rekao, a dobra napravio.” Što ovome nadodati ? Neka mu Isus bude milosrdan !
Vama i cijeloj vašoj zajednici u Parizu i domovini izražavamo iskrenu sućut !
Anita, Željko, Josip i Matej
Kaštel Gomilica
-----------------------------------------------------------------
Bien Cher Amis,
C’est avec beaucoup de peine et de tristesse que j’ai appris la maladie et le départ si rapide de votre Père Bien Aimé.
Le Père Eternel avait sûrement besoin de lui. Mais nous aussi, et vous tous. Je l’aimais aussi beaucoup malgré nos rares rencontres mais si agréables. Il rayonnait de lui quelque chose de fascinant et de spécial. Un futur saint à mon avis.
Je vous souhaite à tous, un grand courage pour supporter son départ et vous partager ses activités. Il vous aidera de là haut.
Pour ma part je garde de lui un fantastique souvenir.
Recevez tous mes respectueuses et amicales salutations et prières!
Roland Chemin
Colmar
-----------------------------------------------------------------
Iskrena sućut svima koji osjećaju bol i tugu zbog toga što nas je ostavio Pater Zorislav.
Zadržat ćemo uspomenu na svećenika koji je predano radio za hrvatsku misiju i vjernike, koji je uvijek bio spreman pomoći i toplim riječima ublažiti bol nas koji smo se morali suočiti s gubitkom naših najbližih.
U mislima smo s njegovom obitelji i sa svim članovima Hrvatkse Katoličke Misije u Francuskoj.
Neka mu bude laka hrvatska gruda!
Branka i Nataša Rajaković
Bruxelles
--------------------------------------------------------------------
Dragi p. Mate,
Danas se navršava mjesec dana kako se svidjelo Ocu našemu k sebi pozvati patra Zorislava. Trebalo je vremena da razum i srce prihvate, da je volja Očeva uvijek i jedino naše dobro! Zato vjerujem da je dobri Otac našao, po svojoj svetoj volji, prikladan ovaj trenutak, možda nama nerazumljiv, da se pater Zorislav useli u nebeski stan za njega pripravljen u mudrosti i ljubavi Gospodinovoj.
Vama i cijeloj zajednici vjernika upućujem suosjećanje zbog praznine tjelesne odsutnosti patra Zorislava, ali i zajedno s Vama hvalim i blagoslivljam za sve dobro što nam je Gospodin darovao po prijateljevanju s patrom Zorislavom za njegova života.
Mir, dobro i svaki blagoslov bio sa svima Vama!
Verica Uglešić (Zubčić)
Zadar
--------------------------------------------------------------------------
Dragi i poštovani oče Mato!
U Glasu Koncila pročitah žalosnu vijest da je nedavno preminuo o. Zorislav Nikolić.
Danas sam prikazao svetu misu za pokoj njegove duše. Vama, časnim sestrama i župnoj zajednici izražavam svoju sućut...
Don Janko Segarić,
Zadar
-----------------------------------------------------------------------
Mnogopoštovani oče Mato,
Povodom smrti oca Zorislava Nikolića, našeg velikog dobročinitelja, izvolite primiti izraze naše iskrene sućuti. Gospodin, dobri Otac, neka ga nagradi vječnim životom za sve ono dobro što je tijekom ovozemaljskog života učinio...!
Marija Josić
Melinda i Karlo Gergić s djecom
Subotica
------------------------------------------------------------------------------
Pastir je otišao, stado je ostalo!
Poslanje patra Zorislava na zemlji je završeno. Koliko je ono bilo teško, on je jedini to znao. On je bio dugo godina duhovni vođa Hrvata u Francuskoj, kada je Hrvatska predstavljala tek jedan mali upitnik na velikoj karti svijeta. On je bio uz svoj narod ne samo na krštenjima, vjenčanjima, sprovodima i blagoslovima kuća, nego je bio uz njega i onda kad su ga mračne sile bezbožno napale. Bio je uz njega kada je hrvatska zastava ponovno zalepršala na najuzvišenijim institucijama svijeta.
Kad su se stišale bure i oluje i tiha pariška noć prekrila uspavane krovove „najljepšega grada na svijetu“, jedan skrušeni čovječuljak, čistoga srca punog ljubavi, nade i vjere, klečeći na koljenima pred raspelom, žarko je molio za spas duša svih dobrih i zlih, vjernih i nevjernih; za spas duša svih onih koji su i nehotice skrenuli s puta istine.
Ljudi kao pater Zorislav ne umiru nikada poput svih onih velikana koji su svojim perom, duhom i vjerom, ispisali najljepše stranice hirovite povjesti čovječanstva i našega naroda.
Jednom prilikom sam ga u času bezgraničnog očaja upitala: „Pater, što je vjera?“ Otvorio je tiho knjigu evanđelja i pročitao retke koji su me vratili u život: „A vama koji me slušate kažem: 'Ljubite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas ogovaraju!... Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima...'“ (Lk 6,27-38).
Zahvalna,
Vera Birač, Pariz
------------------------------------------------------------------
- Hvala ti patre Zorislave za sve godine što smo proveli skupa i za sve što si nas naučio! (Marko)
- Dobri moj patre Zorislave, hvala za vjeronauk dok sam bio klinac! Nećete mi biti na vjenčanju ali ostat ćete mi u sjećanju! (Bruno).
Govor provincijala Ivana Kopreka na sprovodu u Zagrebu
Mnogopoštovani oče biskupe, poštovana rodbino i prijatelji našega pokojnoga patra Zorislava Nikolića, draga subraćo, braćo i sestre,
Što zbiljski u jednome ljudskome životu ostaje? U pročitanom evanđelju sprovodnoga obreda čuli smo odgovor: sve što iz ljubavi prema Kristu činimo drugima. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” Bolesna pohoditi, gladnoga nasititi, stranca primiti… To ostavlja trag.
Krist dakle po nama u ovome svijetu želi ostati uočljiv, vidljiv. Nije to tek neki plitki humanizam. To je srž naše vjere. Mi kršćani objavljujemo sliku Kristovu. Svatko je od nas u tome kao jedan kamenčić mozaika (ovoga) nadgrobnoga spomenika pod kojim ćemo sahraniti tijelo našega pokojnika – patra Zorislava Nikolića.
Mnogima je pater Zorislav bio jedva poznat. Mi pak koji smo ga poznavali, pamtit će ga po njegovoj samozatajnoj ustrajnosti u radu za Kraljevstvo Božje, upravo po njegovom nesebičnom zauzimanju za čovjeka. Tu je on ostavio trag.
P. Zorislav Nikolić ugledao je svjetlo dana u brojnoj obitelji 14. rujna 1941. godine u Borovici pokraj Vareša, mjestu plodnom mnogim svećeničkim i redovničkim zvanjima. Roditelji (Marijan i Rozalija rođena Matošević) su bili vrlo pobožni i primjerni vjernici. Oca su, zbog njegova poštenja i bogobojaznosti, mještani prozvali „Trinaestim apostolom“.
U duboko vjerničkoj obitelji Nikolić rodilo se osmero djece - petero braće i tri sestre. Da je riječ o zaista bogobojaznoj obitelji svjedoči činjenica da su trojica braće postali svećenici: prečasni Mijo - prvi svećenik iz Borovice, pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Pokojni pater Zorislav. I pater Pero, isusovac - donedavni ravnatelj Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču te poglavar naše zajednice u Dubrovniku.
U obiteljskom ozračju iskrene i čvrste vjere naš pokojnik je osjetio svoj svećenički poziv. Otišao je u Zagreb, gdje je maturirao u dječačkom sjemeništu na Šalati. U isusovački novicijat je ušao 15. srpnja 1958. godine. Završivši vojnu obvezu, studirao je filozofiju na Jordanovcu tijekom jednoga trogodišta, a onda je četiri godine studirao teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je postigao magisterij iz teologije. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Kuharić 25. lipnja 1972. godine.
Pater Zorislav je obavljao različite službe prije no što je završio uobičajnu isusovačku formaciju s trećom probacijom i zadnjim zavjetima koje je položio 5. studenoga 1978. godine. Bio je, naime, odgojitelj u sjemeništu, onda kapelan u Višnjevcu kod Osijeka, zatim kapelan pa onda župnik u Podvinju kod Slavonskoga Broda. U Vinogradu je Gospodnjem, nakon zadnjih zavjeta, najprije djelovao kao kapelan na Zametu u Rijeci a onda više od 20 godina - sve do smrti - kao ravnatelj i pomoćnik Hrvatske katoličke misije u Parizu.
Kad je nedavno bio u domovini na odmoru, primijetilo se da nije dobro. Dao se podvrći pregledima i ustanovila se teška bolest kojoj je nakon nekoliko operacija u ovako kratkom vremenu i podlegao.
Vjernici s kojima je zadnjih 20 godina radio, zapravo naš ispaćeni iseljenički puk od Pariza do Lyona, mogli bi mnogo više svjedočiti o njegovoj susretljivosti, blagosti, predanju svega sebe za njihovo duhovno dobro. Naime, svima je pater Zorislav želio biti od pomoći: strancima i klošarima, bolesnima i zapuštenima - bez obzira na boju kože i nacionalnost... Danonoćno je stajao na usluzi našim ljudima u njihovim iseljeničkim poteškoćama i u toj svojoj dušobrižničkoj zauzetosti nastojao je ponajprije navijestiti Radosnu vijest spasenja, ali također i kod mnogih čuvati živu svijest o pripadnosti Hrvatskome narodu. Na taj je način pater Zorislav učvršćivao zajedništvo i jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske.
Vidio sam da kadšto nije imao vremena za spavanje, pa je često znao zadrijemati tek na mahove, da istaknem jednu od njegovih označnica koje su ga obilježavale u radu za Kraljevstvo Božje. Mi, redovnička subraća, cijenili smo njegovu diskretnost, vedrinu, uslužnost i požrtvovnost.
U ime mnogih naših napaćenih isljenika želim mu danas reći hvala za brigu za svakoga čovjeka. Hvala mu za svako djelo koje je u mnogima ostavilo traga. Hvala mu za svaku izgovorenu riječ na propovjedanonici ili u tišini ispovjedanonice kojom je mnogima - daleko od domovine - donosio utjehu i činio život lakšim i ljepšim. Hvala mu i za strpljivost u bolesti koja ga je iznenada i u kratko vrijeme jednostavno shrvala.
Izričući kršćansku sućut svoj njegovovj rodbini, poštovanoj braći i sestrama, nećacima i nećakinjama, zahvaljujem Predsjedniku Vijeća za inozemnu pastvu HBK i BK BiH - dubrovačkom biskupu Želimiru Puljiću, prečasnom gospodinu Luki Tunjiću - generalnom vikaru Vrhbosanske nadbiskupije, fra Josipu Bebiću - delagatu za hrvatsku pastvu u Njemačkoj i svima koji su nam povodom smrti patra Zorislava ovih dana poslali svoje izraze sućuti.
Dragi patre Zorislave, Onaj kojega si tako rado i hrabro našemu ispaćenome puku u domovini i izvan nje - od Zagreba, Osijeka, Slavonskoga Broda pa sve do Pariza i drugih francuskih gradova - dugi niz godina naviještao neka ti u vječnoj Domovini udijeli mir i pokoj vječni. Počivao u miru Božjem. Amen