Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!
Druga korizmena nedjelja stavlja pred nas sliku preobraženja. O ovom događaju čitamo iz evanđelja po Luki. Isus je poveo sa sobom trojicu svojih učenika, ne sve, među njima je svakako i Petar. Poveo ih je na goru zasigurno da ih nečemu pouči i da se pomoli. Ta nikada ništa nije sam činio na svoju ruku prije nego li se posavjetovao sa svojim Ocem. Znao je što ga sve čeka i taj put prema Jeruzalemu morao je biti za njega bolan, mučan. Uvijek je molio kad je donosio važne odluke u svom životu, a posebno odluke koje su presudne za spas čovječanstva. Važna odluka: hoće li ustrajati na putu prema kalvariji unatoč protivljenju svojih učenika, unatoč mržnji koja ga čeka u Jeruzalemu.
Moja važna životna odluka treba biti moje opredjeljenje za Boga, a to je opredjeljenja za svet život, opredjeljenje za nebo za vječnost. No put prema vječnosti i kreposnom životu nije lagan, on često vodi i kroz pustinju i kroz kušnje. Ali Bog nikad ne napušta i poziva te da se uspneš na goru moliti. Nema nam druge nego za Isusom na put prema gori vječnosti. Ta građani smo neba i samo putnici na zemlji. Pozvani smo preobraziti svoj život kroz molitvu koja treba biti razgovor s Bogom i kroz nju gledati i tražiti rješenja za svoje probleme i poteškoće. Bog čeka da mu povjerim svoj životni put i svoje poteškoće.
Vidimo da kroz molitvu Isus doživljava izvanjsku preobrazbu na svome licu, odjeća mu blješti. Koliko je on samo uronjen u molitvu i kolika je njegova bliskost s Ocem, govore i vanjski znakovi njegove preobrazbe. On je potpuno sjedinjen s Ocem.
Dok Isus moli učenici spavaju. Često i mi zaspimo pa smo u molitvi neredovni, nesabrani. Kod svete mise naša srca nisu često kod Gospodina, a odgovaramo na poziv Gore srca; imamo kod Gospodina. Gdje su naša srca, gdje su naše misli? Kada se obraćamo Bogu, onda trebamo biti potpuno otvoreni za taj susret, onda naša srca doista trebaju biti kod Gospodina i njemu privržena, a ne ovozemaljskom propadljivom.
Ovo je Sin moj slušajte ga! Kada molim, onda molim da bude volja Božja. A Isus je onaj u kome je ispunjen sav Zakon i svi Proroci zato Njega slušam, zato Njega slijedim, On je putokaz, On je mjerilo. Pravo pitanje uvijek glasi: što Bog želi s mojim životom?
Može nam dobro doći jedan primjer njemačkog liječnika, katolika. Kao hitan slučaj u bolnicu je dovedena jedna žena u stanju visoke i rizične trudnoće, majka četvero djece. Nastale su komplikacije koje ugrožavaju i njezin život i život djeteta. Liječnici su poduzeli sve kako bi joj pomogli, ali nisu bili sigurni hoće li njihova pomoć imati uspjeha kod ove žene. Nije bilo sigurno hoće li preživjeti, bile su male šanse. Njezin muž, prije njene operacije, oprašta se s njom i vraća se djeci koja ga čekaju kod kuće. Ona mu kaže da pozdravi djecu i da ih blagoslovi u njezino ime. On ju je onako shrvan upitao: Možeš li u svemu tome još razumjeti Boga? Kako je mogao sve to dopustiti? Ona mu smireno odgovara: Ne mogu razumjeti, ali mogu prihvatiti.
Ova žena zasigurno ovo nije mogla odjednom izreći, nego je ovo plod njene molitve i razgovora s Bogom. Bogom koji nas vodi često u nepoznato kroz nama neshvatljivo, a njemu dobro poznato. Nije lako prihvatiti križ, ali vjerujem li ja svome Bogu da mi On može pomoći iznijeti tu brigu, tu teškoću, tu prepreku koja me tišti. Ne moram je sve znati, ali mogu vjerom prihvatiti. Jer samo ću tako osjetiti Božju blizinu i njegovu pomoć za svoj život AMEN.
Borovica, 23. veljače 2013.
Vlč. Đuro A