Borovica i borovičko druženje je nešto što je vrlo teško opisati i riječima dočarati
Tako nešto i još više moglo se osjetiti proteklih svetkovina koje su se zbile 4.,5.,6. i 7. kolovoza 2013. godine u Borovici. Pripreme su započele nešto ranije dogovorima i planovima u Zavičajnoj zajednici Borovičana, sastancima s borovičkim župnikom i logistikom za koju je dugo godina odgovoran i koju sprovodi Nikola Šimić, na čemu mu se možemo svi od srca zahvaliti. Ove godine, kao i prošlih godina, naše druženje smo započeli s nogometnim turnirom „Stjepan Džoja“, na kojem su sudjelovale 4 ekipe borovičkih mladića. Prvo mjesto je osvojila momčad „D. Borovica“. Nastavili smo s tradicionalnim turnirom u odbojci s 8 ekipa, a najuspješnija je bila ekipa .... Ovim putem se zahvaljujem svima koji su sudjelovali na sportskim natjecanjima i na njihovom sportskom ponašanju i duhu.
Nakon sportskog dijela, u subotu se druženje sa prelijepog Požeblja preselilo u Dom, gdje smo se navečer opustili uz ugodnu glazbu. Igralo se i veselilo uz užurbane razgovore, svak je sa svakim htio razgovarati, mnogo se toga imalo za ispričati, a puno nas je i kratko smo tu, tu u našoj Borovici iz koje smo otišli u bijeli svijet i život. Noć je bila prekratka, no moralo se i na sutrašnji dan misliti jer se na Požeblju pripremalo veliko slavlje. Borovica je dala još jednog sina u Božju službu i dobila svog 14-og svećenika. Zlatko Matić je slavio svoju Mladu misu na kojoj je bilo mnogo borovičkih svećenika, onih iz drugih župa, te preko tisuću i dvjesto vjernih Borovičana i prijatelja Borovice. Nakon misnog slavlja popraćenog glazbom i direktnim prijenosom Radio Marije sa mnogobrojnim govorima, čestitkama i zahvalama, nastavili smo naše zajedničko druženje pod šatorima, gdje su bili svi prisutni srdačno pozvani i ugošćeni.
Ne smijemo zaboraviti spomenuti vrijedne ruke naših Borovičanki i Borovičana, naših snajki i zetova što mladih što malo starijih. Preko 40 volontera potrudilo se da svi posjetioci ponesu sa sobom nezaboravnu ljepotu i toplinu naše Borovice koju neće tako brzo zaboraviti. Poslije druženja na Požeblju, uz kratki predah na Potoku, u večernjim satima nastavilo se sa slavljem i veseljem kod Doma, gdje su nas do jutarnjih sati zabavljali Sprečo, Hinger i Rus. Tom prilikom smo dodijelili nagrade za osvojena mjesta na sportskim natjecanjima.
U ponedjeljak se slika ponovila, samo što je ovaj puta glavni slavljenik bio zlatomisnik Mijo Nikolić. Bila nam je izuzetna čast poslužiti ga i podvoriti nakon njegovih 50 godina svećeništva. Zlatomisnik Mijo Nikolić je bio i naš prvi borovički mladomisnik i mislim da na ovakvim svetkovinama i mnogo veće Župe mogu nam pozavidjeti. Od srca im želimo da ih Bog obojicu prati na njihovom putu, kao i ostale borovičke časne sestre i svećenike.
Imali smo i čast ugostiti nama uvijek dragog gosta, banjalučkog biskupa mons. Franju Komaricu. Biskup je u večernjim satima stigao u Borovicu, gdje se između ostalog susreo i s gradonačelnikom Kovačevićem i predsjedavajućim OV Vareš Maroševićem. Glavni razlog posjete bio je borovički patron – Preobraženje. Mons. biskup Komarica predvodio je misno slavlje uz koncelebraciju od oko 15 svećenika. Nakon misnog slavlja nastavilo se borovičko druženje uz glazbu, jelo i piće. Oko tisuću vjernika uživalo je u ljepotama koje ti može samo rodni kraj pružiti, kad si sa svojima na svome, kad si na svome Požeblju, kad si u svojoj Borovici. Nakon misnog slavlja mons. biskup Komarica nagradio nas je i sa par svojih pjesama koje je otpjevao s našim Borovičankama. U popodnevnim satima polako su počeli Borovičani odlaziti i vraćati se svojim domovima u Hrvatskoj, Bosni, Austriji, Kanadi, Americi i gdje li nas sve već ima, a od svih se moglo čuti samo jedno: „Bilo je divno, bilo je super“.
Kako Božja volja hoće, ne da nam se ni umoriti, a ni vremena za odmor nema, sljedeći dan tj. u srijedu, svetkovine su se nastavile. Imali smo svetu misu na mjesnom groblju u Borovičkim Njivama, gdje se oko 150 vjernika moglo diviti novosagrađenoj kapeli. Kapela je sagrađena od doniranih sredstava odanih dobročinitelja kojima se od sveg srca ovim putem zahvaljujem. Vrijedno spomena je i to da je 7 svećenika koncelebriralo misno slavlje. Poslije svete mise okrijepili smo se, kao i svake godine, kod Krokića uz vesele razgovore, hladno pivce, roštilj itd..
U ime svih nas zahvalio bih se domaćinima koji nas iz godine u godinu oduševe svojom dobrotom i gostoprimstvom.
A kao i svemu u životu, došao je kraj i ovom našem, rekao bih rekordnom druženju. Za mnoge od nas bilo je vrijeme da se vratimo svakodnevnom životu, a trebat će nam malo više vremena da se ponovno na to priviknemo. Slike ovih dana duboko su se urezale u naša srca i misli, a zaboraviti ih nikad nećemo, u to sam uvjeren, jer tako nešto doživiš samo sa SVOJIMA i na SVOME, a to je BOROVICA.
Dragi moji Borovičani i prijatelji Borovice još jednom vam iskreno hvala na posjeti i na divnom druženju i lijep pozdrav svima do ponovnog susreta Borovičana u Hrvatskoj u listopadu 2013.!
Zorislav.N
Slijede video i foto galerije ovog susreta
¸