Dana 02.02.2008. u živopisnom gradiću Arbon (Švicarska), na obali Bodenskog jezera, održana je godišnja zabava koju već dugi niz godina s velikim uspjehom organizira ŠD „Zagreb“ Arbon, klub hrvatskih iseljenika u tom malom gradu.
Uz zabavu, za koju su ove godine bili zaduženi Maja Šuput i njezin prateći bend (po našem mišljenju, vrlo, vrlo uspješno), glavni dio naših interesa zaokupio je nogometni turnir, koji se tijekom dana održao u istoj dvorani.
Naime, kako tradicija nalaže, uz mnogobrojne švicarsko - hrvatske momčadi u žrijebu nogometnog turnira se, obično, kao gost društva nađe i jedna momčad iz Hrvatske, a tu zadaću ove godine, uz poziv organizatora, ponosno je prihvatila momčad veterana NK Borovica.
Nakon otkaza nekolicine bitnih igrača (ozljede, posao, nevažeća putovnica) krenuli smo u petak, 01. veljače, na 800 – tinjak kilometara dug put sa samo jednom željom – ne osramotiti se na sutrašnjem turniru. Nakon 11 sati puta dočekali su nas naši domaćini, ŠD „Zagreb“ iz Arbona, zajedno sa našim Borovičanima, Ignacom i Marijanom Drenom, glavnim inicijatorima i organizatorima dolaska NK Borovica na obale Bodenskog jezera. Večera, raspored spavanja i u „krpe“, svatko sa svojim mislima i brigama.
Pozitivna nervoza prije početka turnira, po količini krema i namaza protiv bolova i za zagrijavanje koje stavljamo na sebe očito je da smo prava veteranska momčad. Prva utakmica - pobjeda, druga utakmica – uvjerljiva pobjeda nad našim domaćinima i osigurano polufinale turnira, čeka se treća utakmica u skupini – najbolji smo, dajte nam Brazil. Prizemljenje i minimalni poraz protiv „Bana“ iz St. Gallena, ali bez veće frke čekamo daljnji rasplet u drugoj skupini i protivnika za polufinalni susret.
Polufinale i „Croatia“ iz Buchsa. Branitelji naslova i glavni favoriti za osvajanje i ovogodišnjeg naslova. Glavni igrači, priča se, igraju za švicarske drugoligaše . . . No, nema straha niti predaje. Golovima D. Vukančića u prvoj i A. Nikolića u zadnjim sekundama utakmice sa 2:1, na tribine su ispraćeni i višestruki osvajači turnira.
Finale s arbonskom lokalnom momčadi „Kumovi i prijatelji“, još jednim prošlogodišnjim finalistom, najgrubljom momčadi turnira. Na kraju, uz nekoliko naših prigoda i nijedne njihove, nula, što bi rek'o Edo Pezzi, ništa - ništa. Produžetak od pet minuta i konačno - gol u njihovoj mreži! 'Ajd, valjda ćemo izdržati još dvije minute da podignemo i taj pehar pa da mirno možemo za Zagreb. Ali, nažalost, Fortuna je imala drukčije namjere. Nesretno izgubljena lopta na sredini, jedina kontra „Kumova“ na utakmici i izjednačenje. Kraj, 1:1, penali, lutrija. Nakon jednog našeg promašaja kuglica sreće se zavrtila na njihovu stranu, a možda je tako i najbolje, da smo uzeli najveći pokal, možda nas više ne bi ni zvali.
Podjela pokala, drugo mjesto, gotovo ravno podvigu. Zatim pomoć simpatičnim domaćinima u pripremi dvorane za zabavu, sama zabava . . . Neki su imali snage i za ples, neki bogme i ne.
Nedjelja, opraštamo se sa Arboncima, očekujemo uzvratni posjet u Zagrebu, ili u Borovici, ako bude sreće. Ako i ne, pa što, vidimo se u Arbonu 2009, a onda ćemo ipak morati uzeti prijelazni pehar, i naša milost ima granica.
Zahvaljujemo se sjajnim domaćinima iz Arbona na gostoprimstvu pogotovu Marijanu i Ignacu Dreni, bili su perfektni, biti će teško uzvratiti to, no mi ćemo kao i uvijek dati sve od sebe, to je jedino sigurno – jer drukčije i ne znamo!!!