Svoj osvrt na susret Borovičana u Zagrebu 10-11. listopada 2015., započeo bih jednom pričom...
„Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala trojicu staraca. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
“Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto. Starci su je upitali:
“Je li Vaš muž kod kuće? ”
“Nije“, odgovorila je.
“Onda ne možemo ući ” rekli su.
Kada joj se muž navečer vratio kući, žena mu ispriča što se dogodilo.
“Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih u kuću”, rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.
“Na žalost, ne možemo svi prihvatiti vaš ljubazni poziv.” rekli su joj starci.
“Zašto ne?” upitala je žena iznenađeno.
Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: “Njegovo ime je Bogatstvo.”
Potom pokaza na drugoga i reče: “Njemu je ime Uspjeh.” “Meni je ime Ljubav.”
“Sada idi mužu i zajedno odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra.”
Žena se vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče: “Super! Pozovi Bogatstvo da svim i svačim napuni našu kuću!”
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: “Zašto da radije ne pozovem Uspjeh?”
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
“Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio ispunjen Ljubavlju!”
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž reče ženi:
“Idi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost.”
Žena je otišla van i upitala:
“Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost.” Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i odvezla se u kuću.
Druga dvojica staraca su krenula za njom. Začuđena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kad je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili: “Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi otišla. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god ona ide, nas dvojica je slijedimo!”
Tamo gdje ima Ljubavi, uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.
Smatram, na Zemlji najveće, osim ljubavi Boga prema čovjeku, što se može doživjeti jest ljubav čovjeka prema čovjeku, bez ikakvih plitkih interesa i glumatanja gadljivih, jer svijet i život nisu pozornica već originalnost naših odnosa. Polazeći na susret Borovičana u Zagrebu sa gosp. Nikolom Šimićem, bit ću iskren, nisam znao što očekivati. Po karakteru sam pozitivna i optimistična osoba stoga nisam očekivao ništa negativno, što se na koncu i nije dogodilo. S obzirom da sam najmlađi župnik na Borovici ikada sa svojih 27 godina doživio sam od strane, ne još toliko poznatih ljudi, ljubav koja uključuje prihvaćenost, nadolazeći uspjeh i bogatstvo odnosa. Ranije, dvije godine moga pastoralnoga djelovanja u Prozoru-Rami bile su obilježene poštovanjem prema svećeniku. No, to poštovanje koje sam doživio donekle je relativno u odnosu na ono koje doživljavam u Borovici sa domaćim, ali i sa raseljenim župljanima (ovdje treba biti iskren i reći da nije svaki kontakt sa inostranstvom bio na nivou, ali to je procentualno sitno, jasno, u svakom žitu ima kukolja). Ove rečenice nisu garant kako bi se Vi mogli uzoholiti već su poticaj na poniznost i skromnost, i neopoziv poziv suživljavanja sa našim potrebama u Borovici, kako župnikovih tako i mještana.
Marija Bistrica je bila pokazatelj kako nas Hrvata ima još, bez obzira od kuda smo, kardinal je pozvao na jedinstvo i ljubav prema rodnoj grudi. Slušali smo, hoćemo li poslušati?
Dvije stvari koje sam zapazio na večernjem slavlju u Rugvici jeste kako se Borovičani znaju veseliti, igrati kolo. Župnik nema tih sposobnosti pa je uživao gledajući. Druga stvar, bitnija od prve, tijekom cijele noći uz silno veselje i koju čašicu alkohola nije se dogodio nikakav incident, što nam svima mora biti na ponos, i smjerokaz onoj mladosti koja se pojavila na susretu od koje se očekuje aktivnost u samom radu i djelovanju ZZB-na. Želja mi je da slijedeći susret započnemo “Lijepom našom“ iščekujući još veći broj iseljenih Borovičana na susretu.
Bogu sam zahvalan na ovom susretu i inicijalnom povezivanju sa svojim župljanima izvan BiH. Pozdravljam sve Borovičane diljem svijeta sa Požeblja, motom BOROVICA ŽIVI, osobno nadodavši, VJEČNO.
Borovica, 26. listopada 2015. Ivan Butum, župnik