O. STJEPAN KOREN, ČLAN HRVATSKE POKRAJINE DRUŽBE ISUSOVE (1927-2019)
ZAGREB (IKA)
16.05.2019. / 12:02
O. Stjepan Koren, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove preminuo je u večernjim satima u srijedu 15. svibnja u isusovačkoj zajednici na Fratrovcu u Zagrebu, u 92. godini života, 71. godini redovništva i 61. godini svećeništva.
O. Stjepan Koren rođen je 6. studenoga 1927. u pobožnoj obitelji u Ključu kraj Novog Marofa. Kao učenik građanske Klasične gimnazije u Zagrebu, u burnim poratnim godinama nasilne ateizacije, bio je među onima koji su se borili, koji je polemizirali, svjedočili. Shvatio je da će najviše učiniti za vjeru kao svećenik te je nakon gimnazije 9. rujna 1948. stupio u isusovački novicijat u Zagrebu. Trogodišnji studij filozofije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu morao je prekinuti zbog dvogodišnje vojne službe. Nakon vojske, godinu dana bio je magister u sjemeništu na Šalati. Zatim je nastavio studij teologije, a za svećenika je zaređen 27. srpnja 1958. godine.
Ubrzo je 1960. postao župnik u Veprincu nad Opatijom. Tamo je zatekao zapuštenu župnu crkvu i kapele te ih obnovio. Ti prvi pastoralni uspjesi obilježili su nastavak njegova svećeničkog hoda. Nakon uspješno obavljene zadaće, kao nagradu je dobio druge ne manje zahtjevne zadatke: imenovan je župnikom na otočiću Gospe od Milosti u Boki kotorskoj te brinuo o župama Bogišići i Krašići, gdje je obnovio stari samostan i župne crkve. Godine 1973. imenovan je župnikom u Borovici kraj Vareša u Bosni. U suradnji sa župljanima sagradio je župnu kuću te marljivo održavao kateheze. Zatim je službovao više godina na župi Visoka u Splitu. Svagdje je proveo od šest do deset godina službe. Uz to što je poduzimao materijalnu obnovu, u svim župama organizirao je pučke misije te svake godine pokretao tečajeve duhovnih vježbi za mlade. Svojom pristupačnošću bio je omiljen među svima, a župljani ga do danas spominju kao izvanredno kreposnog redovnika i marljivog svećenika.
Godine 1988. imenovan je ministrom i ekonomom isusovačkog Kolegija na Jordanovcu u Zagrebu. I ondje ga je zatekla dužnost obnove i preuređenja kuće za početak djelovanja Filozofskog fakulteta. Broj studenata povećao se u tom razdoblju sa 60 na 350. Osim toga, redovito se odazivao na pozive za pastoralnu pomoć svetištima te bio ispovjednik u samostanima redovnica. Godine 1995. imenovan je poglavarom i rektorom crkve Sv. Ignacija u Dubrovniku, kad je – opet – trebalo sve obnoviti nakon ratnih razaranja. Svi su se divili koliko taj čovjek malena rasta ima i fizičke snage da se sam pridruži radnicima kad god treba ponijeti vreću cementa, i ustrajnosti da započete poslove privede kraju. I najstroža birokracija morala je popustiti pred njegovom upornošću kad se pojavljivao sa svakim dokumentom koji su zatražili, pa makar bio iskopan u stoljetnim arhivima.
Godine staračke mirnoće proveo je najprije u domu duhovnih vježbi u Opatiji, a zatim u isusovačkom domu za stare i bolesne na Fratrovcu, gdje se polako, u skromnosti i dubokoj vjeri prožetom molitvom, predavao Gospodinu sasvim u ruke.
Pokop o. Korena bit će na groblju Mirogoj u Zagrebu, u ponedjeljak 20. svibnja u 15 sati. Misa zadušnica će se slaviti neposredno nakon toga u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu.