Zadovoljstvo nam je pozdravit jednog od najpopularnijih Borovičkih zetova, Borovičana (Austrijanca) gospodina Hansa!
Zadovoljstvo nam je pozdravit jednog od najpopularnijih Borovičkih zetova, Borovičana (Austrijanca) gospodina Hansa!
Gospodin Hans, znamo da nije popularno pitat za godine, ali možete nam nešto više reći o sebi, a što mi ne znamo. Kada i gdje ste rođeni, gdje sada živite, koliko imate djece te gdje ste upoznali svoju suprugu???
Drago mi je da Vi me cijenite kao jednog od najpopularnijih Borovičkih zetova, pa ipak mene to također čini malo poniznim, jer nisam nikad tražio popularnost nego sam se uvijek trudio da budem iskren i dostojan čovjek prema svima sa svim svojim slabostima.
Sada malo podataka o meni:
Rodio sam se 17. siječanja 1946. u gornjoj Austriji, blizu Češke granice. Nakon pučke škole sam završio gimnaziju i onda služio vojsku. 1965. godine sam došao u Beč i počeo raditi u jednom velikom poduzeću. Stigao sam do prilično visokog položaja, ali kad se ta tvrtka 1996. godine faktično raspustila, morao sam prijeći u samostalnu djelatnost i od tada se bavim s onim što sam prije naučio i već dugo radio - naime, sa upravom i posredovanjem nekretnina. Taj položaj mi je dao mogućnost da sam mogao pomoći nekim Borovičanima (stanovi, posao itd.). 1998. godine smo napravili kuću na periferiji Beča (jedan kilometar od Bečke granice) i od 1999. živimo divno u zeleni u Gross-Enzersdorfu. Imamo dvoje djece, sina i kćerku. Sin ima 34 godine, radi kao građevinski inženjer i od njega imamo već dvije zlatne unuke. Kćerka je neudata, živi u Beču i radi u mojoj tvrtki. Svoju ženu sam upoznao 1973. godine u Beču. Od 1974. godine, dakle već 34 godini, smo bračni par i doživjeli smo zajedno lijepih i manje lijepih dana, ali smo uvijek imali na umi da brak nije friški kruh što se lako lomi.
Možete nam reći osim ljubavi prema vašoj supruzi, što Vas još privlači u Borovicu? Velika je razlika u mentalitetu Austrijanaca i Borovičana?
No, sto mene još privlači u Borovicu osim ljubavi prema mojoj supruzi?
Prvi put sam došao na Borovicu 1975. godine sa ženom i malim Mariom. Punici je bilo zanimljivo kako će taj zet "Švaba" izgledati, a ona, moji šurjaci i svi ostali Borovičani su me primila tako kako nisam nikad očekivao, premda tada još nisam svladao jezik ni malo kao danas. To primanje mi je očigledno ostalo u srcu. I do početka rata i kasnije sa kćerkom Mihaelom svake godine za vrijeme godišnjeg odmora smo išli u Borovicu, najmanje jedan put barem jedan tjedan dana.
Razlika u mentalitetu Austrijanaca i Borovičana, kao i ostalih naroda u južnim zemljama je u lakšoj naravi i većoj darežljivosti. Što se tiče moje naravi, ja sam vise Borovičanin nego Austrijanac.
Što Vam kroz ove godine najviše smeta u Borovici i kod Borovičana, a što Vam je eventualno bolje nego u Austriji?
Jedino sto mi smeta je put za Borovicu, a u Borovici direktno ili kod Borovičana mi ništa ne smeta.
Što je eventualno bolje nego u Austriji, ne znam. Za mene je to svejedno i mogu reći da se u Borovici osjećam već kao kod kuće.
Što kažete za osnivanje ZZB (Zavičajne zajednice Borovičana)?
Osnivanje ZZB ? Za moj pojam to je vrlo dobro i važan znak veze sa svojim rodnim krajem. Ja znam da ima na primjer u Americi i Kanadi udruženja Austrijanaca, koji su prije 60 godine emigrirali.
Kako vidite Borovicu u budućnosti i da li po Vašem mišljenu Borovica ima bilo kakvu perspektivu?
Budućnosti za Borovicu ima ako se ljudi budu više vraćali, barem oni koji su zaradili penziju u inozemstvu ili drugdje. Važno bi bilo da se popravi put, onda bi ja vidio i šansa za blagi turizam, kako mi kažemo.
Još jednom Vam čestitamo što ste redoviti na većini susreta Borovičana svake godine u Borovici na Preobraženje, a naravno i član ste ZZB. Za kraj, Kkoja bi bila Vaša poruka Borovičanima (koji možda baš i nemaju dovoljno sluha za svoj rodni kraj) i ostalima koji posjećuju ovu stranicu?
Ako Bog da zdravlja mojoj ženi i meni, onda ćemo se obavezno vidjeti kao i svake godine na Preobraženje u Borovici. ŽIVJELA NAM BOROVICA !