Stijepo Dreno - Pad Borovice i Vareša put brigade Bobovac13.06.1993 će Vukanjski i Lipnički narod u Borovicu kreće.
Kome je ovaj narod skrivio pa bježi da bi samo živio.
Po noći,kiši i blatu,u muci sa svijećom u ruci da vide
koji put za Borovicu ide.
Kada je u Borovicu prva izbjeglica stigla,
civilna zaštita narod na noge digla.
Ustao narod u noći da otvori vrata,izbjeglicu primi ko rođenog brata.
Mnogi dovezli puno hrane,u Borovici stali da je brane.
U Borovici se otpor rađa, bez obzira što se često gađa.
Na jezero narod ide,da još jednom svoje selo vide.
Lopovi im žita kose , a iz kuća stvari nose.
Ljeto prođe , jesen dođe,mira na pomolu nema,
Kao da se Borovica za bijeg sprema.
Na potoku vidim narod stoji, kao da se međusobno broji.
Vidim ženu neku, da joj suze iz očiju teku.
Srce mi kuca sve jače i jače
Kad vidim da narod Vukanjski i Borovički plače.
Malo vremena prođe a Niko Šimić s kamionom na potok dođe.
Nikola svom narodu veli,da Vukanjske žene i djecu u Čapljinu seli.
U Borovici život teče dalje,iako agresor granate šalje.
Sa Bočice minobacač gruva , ali Smrdan selo čuva.
Javorije ih puno plaši , iz Nađbilja svaka maši.Sa Dragovskog brda koja dođe,pored cilja uvijek prođe.
Borovica nije znala da je Lješnica pala.
Borovica se još uvijek bori , a Perun joj iza leđa gori.
Borovica ništi mine ,na Pogari svijet gine.
Civili nam u Varešu po školama taže,
Bojovnici iz obruča izlaz traže.
To se nikad zaboravit neće,kako vojska s crte kreće.
Sada je jasno nama svima,samo jedan izlaz ima.
Sa Brestića stiže vojska na Repšića.
Na Repšićim kratki odmor traje,Grga nama savjet daje.
Da moramo sve po jedan ići
Prije noći Bukovicu prići
Bez problema Bukovicu prišli
Bez odmora do na Višnje došli
Na Višnjama duži odmor traje
Sada svatko savjet daje
Noć je hladna sitna kiša pada
I lud vidi da nestaje nada
Sa Višanja vojska kreće
Viš na crtu nitko neće
Vareš prazan žive duše nema
Zadnji Hrvat u njemu se sprema
Bez problema kroz Vareš smo prošli
Na Diknjeće ispod sela došli
Tu čekamo da nam zora svane
Na ledini prespavah ko Lane.
Kad u zoru čujem priču
Gdje se po imenu viču
Pred kućom nas jedna žena čeka
Sa posudom punom toplog mlijeka
Ka Breziku da idemo dalje
Dobra žena svoju braću šalje
Sa Brezika na Pržiće vojska ide
Da ih žene i djeca još jednom vide
Tisuće duša na Pržićim čeka
Ne daj Bože da sad padne neka
Od satnije treće na Pržiće ja dolazim
Pored Ljilje uplakane ja prolazim
Kad me vidla ko dragoga Boga
Odmah pita za dragoga svoga
Ja joj kažem da čeka većinu
Nisam znao da već naši ginu
Bogatiji autima bježe
Siromašni sa torbama pješe
Bogatiji prolaz markama plate
Al ih Srbi opet vrate
Na Pržićim više civila nema
Dragi Bože što se vojsci sprema
Na izmaku dan a noć sve bliže
Vojsci prvo naređenje stiže
Naredba je svi moramo ići
Prije noći do Brezika stići
Stomak gladan , pogled prazan samo srce kuca
Vojska ljuta pa sve u zrak puca.
Na Breziku novi plan se kuje
Svi na crtu naredba se čuje.
Vojska više slušat neće
Pa ponovo na Pržiće kreće
Vojska više niti straha nema
U školi se na spavanje sprema
Samo legli a već neke traže
Oko škole da postave straže
Jutro dođe nova vijest se čuje
Drugi čovjek nama naređuje
Spremite se ko kolna Đaka
Za narodom sve do Kiseljaka
Veselija vojska to i slijepci vide
Samo zato što u Kiseljak ide
Svaki puši il alkohol pije
Nitko od nas sad sretniji nije
Neko pjeva nekog brige more
Na Daštansku prve kuće gore.
Kad se ljuto piće pije
Tada ništa teško nije
Na Brgule s autima mnogi stigli
Ali Srbi rampe nisu digli
Kiša pada a šatora nema
Vojska stojeć uz Jelicu drijema
Vojska Srpska u kontrolu kreće
Da ubije tko slušati neće
Bojovnici puške pobacali
Pa slagali da su im ukrali
Kod četnika šale nema
Pa nas nazad sve u potok sprema
U potoku da čekamo Zore
O prolazu dok se dogovore
U civilke mnogi se prisvukli
Kako bi se iz krize izvukli
Osvanuo novi dan bez kiše
Manji prostor vojske nikad više
Vidim neke nepoznate ljude
U potoku oni nama sude
Nedaleko Srpski vojnik puca
Naš predsjednik govoreći muca
Zapovjednikov jezik samo mlati
Da vojsku nazad na crtu vrati
Vojska se u krug okreće
Ali nazad nitko neće
Govornici govoreći svi mucaju
U potoku Bojovnici već pucaju
Svugdje se puca potok ori
Ko da u Zvijezdi vulkan gori
Vidje narod da nam druge nema
Pa se nazad na Daštansko sprema
Na Daštansku netko veli
Večera se prva dijeli
Bojovnici umorni pa po šumi leže
A strašivi opet nekud bježe
Četnik goni pravit crtu novu
Komandiri na raspored zovu
Četnik čeka dok zadnji ne ode
Prvu grupu na Mekuše vode
Srbi hoće na crti da nas vide
Druga grupa na Višnjiće ide
Noć je hladna ti u blatu drijemaš
10 sati smjene ni hrane nemaš
Prva noć na crti nam prođe
Prvi napad sa Ponikve dođe
Sa Ponikve napadaju Ose
Al ih mrtve sve u Tuzlu nose
Sa Pržića navaljaju laste
Sijuksi ih sve u Vareš vrate
Do zatišja dođe tada
Naša crta prva pada
Od pucanja uši zvone
Opet Srbi sve na crtu gone
Sad nas gone ko čobani ovce
Da štitimo kao neke novce
Sada svatko zakon kroji
Pa se čovjek i sam sebe boji
Sad se svatko zase bori
Kao da nebo u planini gori
Moj kolega glavom klima
Kao da nas 200 mrtvih ima
Sa granatam potkovicu kose
Poginule na Daštansko nose
Nedaj Bože da podigneš glavu
Čujem viku ubilo je Pavu