Kao da jučer napisah prvu reportažu o veljači u Borovici i o onome kaotičnom stanju na našoj lokalnoj cesti i potocima koji se sljevaju niz Laništa i Medujak i koji odnose blato i sve drugo što na spomenutim lokacijama i našoj šumi uradiše ljudi bez osjećaja za prirodu i ljepotu kojom nas za budućnost baštiniše naši djedovi.
Danas me moja posjeta na Vijačku stranicu natjera da ponovo sjednem , uzmem olovku i napišem još jedan izvještaj o dešavanjiima u, i oko Borovice ovih dana.
Naime ove godine naši dragi Viječani imaju iste probleme i kao i mi prije tri godine. I ti isti ljudi koji se hvale da im je to samo posao natjeraše Vijačane da napišu dopis svim
nadležnima o situaciji na području M.Z. Vijaka (to izvješće moežete pogledati na web-stranici /www.Vijaka.com/).
Sa ovim problemom se ne susreću samo Vijačani i Borovičani nego i druga sela na Vareškoj općini, tako da je isto stanje ljetos bilo na Striježevu, Kokoščićima, a i naši susjedi Dragovčani muku muče sa sječom šume u dolini Bukovice i izvozu iste na regionalnu cestu.
Što reći o tim ljudima koji su zaduženi za eksploataciju šume?
Kao prvo pitam se da li su to u stvari ljudi ili moderni kukci koji šumu i prostor devastiraju do te mjere da su i stvarne kukce potjerali iz šume u obližnje voćnjake da bude dupla šteta.
Te ljude ne interesira ni Vareš ni Striježevo ni Dragovići a kamoli da ih interesira Borovica ili Vijaka! Ono što njih interesira su samo kubici isječene šume, pomnoženi sa markama. Što više kubika, to više maraka u njihovim džepovima i džepovima njihovih nalogodavaca iz Zenice i Zavidovića, koji spašavaju drvnu industriju“ Krivaju“iz Zavidovića, uništavajući našu očevinu i djedovinu zbog nečega što se spasiti ne može!
I što reći nakon svega izrečenog? Samo jedna stvar može nas uvjeriti da će nam biti bolje i da će doći reda i zakona u ovu oblast, a to je da u ovoj zemlji Europa što prije primjeni svoje zakone i spriječi daljnje uništavanje naših prostora.
Poslije ovih sumornih redaka želio bih se osvrnuti na dešavanja u Borovici od veljače 2009. godine.
E tu se ima što što i lijepo napisati! Kao prvo u tom periodu dobismo prve metre asfalta, novi most u Kramovima , javnu rasvjetu u G.Borovici i Djakovićima , odašiljač za mobilnu telefoniju , par novih krovova i početak radova na unutrašnjem uređenju crkve.
Kao što svi vjerojatno znate, tih famoznih par stotina metara asfalta, točnije 650 m u D.Borovici i 640 m u G.Borovici, je premalo u odnosu na 11.500 m makadama koliko je još ostalo asfaltirati. No tih par stotina metara izmjenilo je izgled naših sela , uvelkie uklonilo blato i prašinu te Borovici dalo jedan drugi izgled.
Novi most u Kramovima nam je dao sigurnost puta prema Kraljevoj Sutjesci i svima onima koji prometuju iz tog pravca uklonio dilemu kako prijeći rijeku.
Javna rasvjeta u našim selima još je jedan od znakova da Borovica pripada urbanim mjestima iako je bilo i onih sa mišlju da nam to ne treba.
U razgovoru sa jednim od Borovičana na ideju o rasvjeti u Borovici odgovor bijaše: „Borovica osvjetljena noću ti nije baš to; jer smanjuje užitak promatranja zvijezda koje tako sjaje samo u Borovici!“
Kako svak ima pravo na mišljenje dopustimo da ovaj put prevlada mišljenje većine, pa recimo kako Borovica ove veljače prekrivena bijelim plaštom noću svijetli ljepotom i čistoćom kakvu samo ona ima.
Zahvaljujući Bogu i dobrim ljudima uz dosad izgrađenih 97 kuća i ove godine u Borovici niknuše tri krova. Jedan na Strugonici u vlasništvu Joze Nikolića (Erića), drugi na potoku, objekat Šimićeve trgovine i treći možda objekat koji može mnogima poslužiti za primjer što ljubav i malo novca mogu napraviti .
Naime svi imamo određenu količinu ljubavi za pojedine stvari , mjesta i sve drugo, ali ljubavi koju naš Župan - Ilija Nikolić (Kajkić) ima prema svojoj Borovici mislim da malo tko ima od nas. Ta ljubav ogleda se u broju dolazaka iz komfornog Beča , dana provedenih u Borovici i broju krovova koje uz pomoć ostalih Kajkića sagradio u njoj.
Naš Župan je mnogima trn u oku, pojedincima služi kao primjer a neutralcima odnosno onima koji su pasivni kad je Borovica u pitanju čudak. No u ime svih, dragi Župane hvala ti za neizmjernu ljubav prema svojoj Borovici , hvala tvojoj supruzi, djeci i tvojim Kajkićima Veri i sestri Kajki, a posebno hvala tvom zetu Hanssu uz čiju potporu sagradiste još jedan objekat na vašoj Ravni sa prepoznatljivom plavom bojom krova.
Kraj prošle godine obilježila je aktivnost našeg župnika, početkom radova na unutrašnjem uređenju naše crkve, tako da smo misu Polnoćku proslavili u novoj crkvi , u prekrasnom ambijentu...zelenih borova i svježih boja na stropu i zidovima crkve.
Što drugo reći nego: „Župniče veliko hvala!“
Nadamo se da ste ove zime akumulirali dovljno snage i volje tako da s proljeća možete krenuti u nove aktivnosti vezane za dovršetak naše crkve.
Dok ovo pišem Goga mi javlja da je umrla naša Andrinica žena pokojnog Andrije Kojića koji je umro prije dva i pol mjecseca.
Bože pa zar još jedno manje?!
Ova misao me uvijek zaokupi kada dobijem vijest o smrti svakog Borovičana.
Uzimam svoj dnevnik i u njemu pod rednim brojem 96. pišem pokojnu Anu Kojić , znači ona je 96. iz D.Borovice od 1993.god. tj. od pogibije pokojnog Ante Dominovića.
Moram napomenuti da je ovu statistiku napisao moj tetak Mijo Martinović(Maričić) te mi nekad ljetos poklonio te spiskove koji se odnose na broj umrlih Borovičana od 01.07.1993.god. Od tada ih ja ažuriram, tako da smrću pokojne Ane oni glase:
D.Borovica 96. / ukupno:201
G.Borovica 105. / za ovih 17.god.
Uz pokojnu Anu u ovome izvještaju želim spomenuti i sve druge koji nas napustiše ove godine.
Njih ću nabrojati , a njihovim najmilijima ovim putem želim iskrenu sućut u svoje i u ime svih posjetitelja naše web-stranice, kao i u ime svih Borovičana:
-Ana Kojić (Andrinica) - Luca Nikolić
-Pero Knežević (Kure) - Pater Zorislav Nikolić
-Gordana Nikolić rođ. Dusper (B.Njive) - Dragica Marić
-Andrija Kojić -Mijo Martinović (Ružin)
-Ivo Djaković (Ivek) - Perica Dreno
-Zlatko Nikolić - Jelkica Dreno
-Anto Dreno - Luka Vukančić Francuska)
-Kata Dreno
-Anđa Martinović(Ružina)
Svima njima pokoj vječni a onima koji tuguju iskrena sućut.
Dragi Borovičani i ova godina koja je pred nama nosi niz aktivnosti vezanih za dešavanja u Borovici i uz nju.
Ove godine imamo mladu mis vlč. Velimira Martinovića 08.08.2010. god. pa vas ovim putem pozivamo na to slavlje kao i na naš patron župe 06.08.2010.
O programu obilježavanja patrona i mlade mise bit ćete naknadno obaviješteni na našoj web-stranici.
Ove godine u planu nam je dovršetak prostorija za smještaj i boravak u društvenom domu, te izgradnja spomenika našim poginulim braniteljima kao i svim Borovičanima koji su svoj život izgubili u prošlim ratovima.
Isto tako u planu je i realizacija potpisanog ugovora za novih 600m asfalta čija realizacija kreće odmah s početkom proljeća , a onda krećemo u akcije traženja sredstava za nove kilometre asfalta jer smatramo da je to sada naš veliki prioritet.
Pored struje, vode, telefona(fiksnog i mobilnog), kanalizacije , izgradnje amubulante i prostorija za društveni rad te naše nove crkve, Borovici nedostaje dobar put kako bi krenula novim stopama razvoja i povratka njezinih prijeratnih žitelja.
Svakome od nas dajemo prostora za razmišljanje: GDJE SAM JA U SVEMU TOME?!
Mongi smo angažirani na poslovima vezanim uz projekt „ BOROVICA ŽIVI „
Tu na prvo mjesto stavljamo našeg župnika don Pericu Majića , zatim našu Mjesnu zajednicu na čelu s Grgom Vukančićem te ZAVIČAJNU ZAJEDNICU i udrugu“NAŠ DOM BOROVICA“, ali mislimo da glavne snage razvoja leže u svim ostalim Borovičanima, koji bi trebali biti zamašnjak novog oporavka Borovice.
Zato zašto čekati , sve vas molimo da se angažirate i date svoj doprinos za bolje sutra tvoje i moje, naše Borovice, jer nas ona sve treba i samo takva zasjat će jednim novim sjajem kakvim je i zaslužila.
Ona nam je dala sve što danas imamo i što jesmo ,vi u Americi, Canadi, Australiji, te mnogim Europskim zemljama, kao i mi u napaćenoj ali ponosnoj zemlji Bosni u kojoj kao svjetionik svijetli jedno malo selo Borovica sa svojom 81. upaljenom svijećom, oprostite jedna se upravo ugasila i čeka tebe sa tvojom upaljenom ili ugašenom svijećom da joj pomogneš.
Lijep pozdrav i do skorog viđenja!!!!!
Borovica; 12.03.2010.god
Nikola Šimić