Nakon što je 1993. mjesto Borovica u Bosni (blizu Vareša) proživjelo svoju ratnu tragediju, razaranje i izgon svojih stanovnika, početkom kolovoza ove godine doživjela je međutim svoju veliku radost i trijumf.
Poslije osam godina od kako su pripadnici Armije BiH u oružanoj agresiji potpuno spalili i razorili ovo mjesto zajedno sa župnom crkvom, 2001. g. počelo se s gradnjom nove crkve koja je dovršena nakon deset godina. Vrhbosanski nadbiskupa Kardinal Vinko Puljić posvetio ju je 5. kolovoza 2011. g. Nova crkva kao i ona prethodna posvećena je Preobraženju Gospodnjem. Za prigodu posvete nove crkve okupilo se oko 1300 vjernika u prvom redu borovičana koji žive razasuti po cijeloj BiH i Hrvatskoj, kao i u europskim zemljama; bili su tu potom vjernici iz drugih župa te mnogi dobrotvori iz Njemačke i Austrije koji su potpomogli izgradnju nove crkve. Pred vratima nove crkve, koju je krasio biblijski natpis „U Dom ćemo Gospodnji radosni ići“ Kardinala Puljića pozdravio je Grga Vukančić, prvi povratnik u Borovicu i predao mu je u ruke ključ nove crkve. Na svečanosti posvete sudjelovalo je oko 30 svećenika, među njima i mnogi porijeklom upravo iz Borovice.
Kardinal je u propovjedi rastumačio smisao i značenja posvete crkve te pozvao Borovičane da im ovaj novi dom Božji bude živi znak nade, obnove i povratka, mjesto u kojem će krijepiti svoju vjeru i ljubav. Kardinal je istaknuo posebice dvije temeljne ideje: crkva kao Božji hram jest mjesto gdje se mi trebamo kao vjernici posvećivati, a otajstvo Isusova preobraženja sugerira nam kako se mi ujedinjeni s Kristom kroz molitvu i sakramente trebamo sve više preobražavati u pravu sliku Božju. Nakon svečane svete mise i posvete crkve uslijedilo je otvorenje i blagoslov nove asfaltirane ceste koja povezuje Gornju i Donju Borovicu. Cesta je izgrađena ove godine uz pomoć općinskih vlasti čiji su predstavnici bili na svečanosti posvete i otvorenja ceste.
Novu crkvu projektirali su arhitekti Jerko Bošnjak i Petar Lušo. Kumovi crkve su bili Silvia i Stanko Nikolić. Bila je nazočna i velika dobročiniteljica crkve Teresia Fender iz Njemačke. I Malteški vitezovi su se uključili u obnovu crkve i mjesta te su i njihovi predstavnici bili nazočni na posveti. Među njima spominjemo posebno g. Hrvoja Šunjića, malteškog viteza koji je mnogo pomagao sadašnjem župniku Perici Majiću u prikupljanju sredstava po Europi za gradnju nove crkve. U organizaciji posvete i potom proslave patrona župa na poseban način je župniku pomogla zavičajna Udruga „Borovica živi“. Svečanost posvete crkve i proslava blagdana titulara župe trajali su četiri dana.
Na sam blagdan Preobraženja Gospodnjega, 6. kolovoza naslovnika novoizgrađene župne crkve, svečanu svetu misu predvodio je fra Mato Topić, tajnik franjevačke provincije iz Sarajeva. On je služio i posljednju sv. misu na blagdan Preobraženja 1993. god. nakon čega je crkva bila spaljena i razorena. U nedjelju 7. kolovoza prije podne služena je sv. misa u kapeli na groblju u Donjoj Borovici na kojoj je sudjelovalo čak pet stotina borovičana. A u ponedjeljak 8. kolovoza služena je koncelebrirana sv. misa na groblju u Duboštici – Borovičke njive, koju je predslavio o. Božidar Nagy a na kojoj je sudjelovalo oko 140 borovičana i koji su nakon sv. mise nastavili prijateljsko druženje na okolnim obiteljskim imanjima. U tom dijelu Borovice, koji je nekada bio naseljen i gdje pojedine kuće još uvijek stoje, a poneka je i obnovljena, nakon rata koji je i ovdje ostavio svoje tragove ne živi više nitko. Vlasnici kuća i okolnog zemljišta kamo su borovičani dolazili i uzgajali povrće i drugu hranu ozbiljno razmišljaju kako ponovno oživjeti ovaj kraj. Spomenimo i to da iz Duboštice potječe i Mato Martinović koji već više od dvadeset godina savjesno i uspješno vodi Dom hrvatskih hodočasnika u Rimu.
Budućnost nove crkve: Svetište Božjega Lica!
Dovršetak gradnje crkve Preobraženja Gospodinova i njezina posveta živi je dokaz neuništivosti vjere, nade, ljubavi i zajedništva borovičkog puka. Danas u Borovici međutim živi samo oko 70 povratnika, uglavnom starijih osoba. 1991. god. neposredno prije rata Borovica je brojila 1511 stanovnika. Od njih stotinu koji su se vratili tijekom posljednjih pet godina umrlo ih je trideset. Ljudski govoreći za deset do petnaest godina Borovica bi opet trebala ostati prazna, bez stalnih stanovnika. Kada se počelo s gradnjom nove crkve neki su postavljali pitanje čemu i za koga graditi tako veliku i lijepu crkvu koja će biti puna samo dva tri puta na godinu kad se borovičani okupe na svoju djedovinu na nekoliko dana u ljetu i za Sve Svete. No crkva je ipak izgrađena i to zahvaljujući u prvom redu darovima katolika iz inozemstva jer vlastitim sredstvima sami borovičani crkvu u sadašnjoj situaciji ne bi nikad mogli izgraditi. Stoga ju se smatra pravim darom ali i znakom Božje Providnosti. Tijekom posvete i nakon propovijedi kardinala Puljića za vrijeme svečanog obreda posvećivanja Crkve došla je ideja da se postupno ova krasna nova crkva pretvori u hodočasničko svetište Božjega lica; to je uostalom i jedina crkva u cijeloj BiH koja je posvećena Otajstvu Isusova preobraženja. Samo mjesto u planinama, krasan prirodni okoliš koji potiče na molitvu i sabranje, blizina povijesnih lokaliteta (kraljevski grad Bobovac, Kraljeva Sutjeska itd.) nadahnule su sigurno dalekovidnog nadbiskupa Ivana Šarića da je ovu župu pri njezinu utemeljenju posvetio upravo Isusovu preobraženju koje je bogato svojom i duhovnom i teološkom porukom. Tu bi poruku i značenje Isusova preobraženja za svakog vjernika i njegov svakidašnji život trebalo teološki razvijati i tako dati opravdanje novoizgrađenoj crkvi da postane jedan centar za duhovni odmor, za duhovne vježbe i obnove a posebice da se s vremenom, kad Borovica ostane bez stalnih stanovnika pretvori u pravo hodočasničko svetište Gospodinova preobraženje gdje će se vjernici u promatranju Božjega lica i sami posvećivati i preobražavati u bolje kršćane.
Iz povijesti župe Borovice
Borovica se kao vjerničko naselje spominje u starim kronikama i crkvenim zapisima još od 1637. Za nju su se duhovno i pastoralno skrbili oci franjevci iz obližnjeg samostana Kraljeve Sutjeske.
Dana 21. kolovoza 1922. godine došao je u Borovicu vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić i razgledavši teritorij donio odluku o osnivanju nove župe u Borovici. Gradnja crkve započela je 1923. i trajala do 1926. Za prvoga župnika nove župe imenovan je već 22. veljače 1923. svećenik Alfonso Ćolić, rodom iz Vareša. 6. kolovoza 1926. delegat nadbiskupa vrhbosanskog kanonik Marko Alaupović obavio je svečani blagoslov nove crkve Preobraženja Gospodinova u Borovici. Župom nastavljaju upravljati svećenici vrhbosanske nadbiskupije. Nakon 2. svjetskog rata župa je povjerena ocima isusovcima koji za nju skrbe gotovo četrdeset godina i ostavili su u njoj veliki trag na pastoralnom ali i socijalnom području. Prvi župnik bio je slovenski isusovac o. Remec, nakon kojega su župnici bili o. Martin Rašo, o. Stjepan Koren, o. Stjepan Rusan, o. Ivan Šeb. Na Borovicu su preko ljeta često dolazili isusovački bogoslovi na odmor. A i ove godine su je pohodili isusovački novaci iz Splita. Od 1989. godine župom upravljaju biskupijski svećenici Mato Majić, Pero Tunjić, Josip Jelić, a od 2006. g. vodi je župnik Perica Majić koji je veoma mnogo učinio za dovršenje izgradnje crkve i župnog pastoralnog centra i njihovo unutarnje uređenje našavši brojne donatore po Austriji, Italiji i Njemačkoj. Unotač ratnim stradanjima i svemu što se Borovici dogodilo, nova posvećena crkva Preobraženja Gospodnjega, koja je pravo čudo da se za deset godina izgradila, ulijeva nadu da Borovica ima budućnost!
o. Božidar Nagy, SJ