Možda sebi dajem previše slobode da pišem o tako velikom događaju kao što je posveta crkve i sve drugo što se u našoj Borovici dogodilo prvih dana mjeseca kolovoza.
Naime, znam da nisam pisac - novinar , a ni kritičar društvenih dešavanja ,ali imam potrebu prokomentirati sve što se desilo tih dana.
Tog 5. kolovoza svi putevi vareškog i sutješkog kraja vodili su ka Borovici, a u njoj je sve bilo spremno da primi svoje drage goste.
Jutro je 6,oo sati na požeblje, stižu oni o kojima će danas ovisiti puno toga, to su oni koji će sve uredovati i koji su sve pripremali od 11.06., kada je bio prvi susret organizacionog odbora za posvetu Borovičke crkve, pa sve do večer prije, tj. 04.08.2011.god.
Sve dogovoreno kreće u realizaciju već u 6,30 sati. Stigli su odgovorni za poslugu, MARCEL DJAKOVIĆ, BORO KOJIĆ i ZORISLAV NIKOLIĆ, a njima se pridružuju i mlade Borovičke snage, zatim žene iz Udruga "IZVORNO VAREŠKO i"MAJKA TEREZIJA",
mladi framaši iz Vareša i žene sa POGARI. Svi dobiše ljubičaste majice sa sloganom "BOROVICA ŽIVI", dar ZAVIČAJNE ZAJEDNICE BOROVIČANA iz Zagreba,
specijalno štampane za tu prigodu.
Šatori za 1500 gostiju su bili spremni već večer prije, ali treba pripremiti stolove, polijepiti ih bijelim papirom, sve prebrisati i vidjeti da nešto nije propušteno kad je u pitanju taj dio posla.
Bilo je prelijepo vidjeti vojsku od cca 150 mladih koji, kao vrijedne pčelice vrve po požeblju i rade što odgovorni zapovjede.
Polako pristižu i prva vozila. a među njima naša policija, njih šest, koji uz redare iz Borovice, Antu i Nevena, na Šumarnici propuštaju koga treba, a ostale na prvi parking u Dom.
Tu su i Ilija Malića ,Tone iz Bojića, Gabrijel s brijega, naš vrijedni, iako bolom shrvan, Željko Pisar, koji kod svoje kuće sa svojim Zvonom i dečkima parkira veliki broj vozila, i tako redom, Ratko na ravni i drugi koji dobiše taj zadatak, možda čak i najteži u svoj organizaciji.
Kako je vrijeme odmicalo, vidjelo se da sve funkcionira besprijekorno, sve se dogovara preko mobilnih stanica koje za tu prigodu pribaviše dečki iz ZZB-a. I što im drugo reći, nego hvala za super ideju, ali i odlično odrađen posao kada je u pitanju parking i redarska služba.
U dogovoreno vrijeme stiže i Slaven Katičić iz Kraljeve Sutjeske, zadužen za protokol, sa mladima koji će pomoći oko pretakanja vina iz bačvi u staklene boce, ali i oko same posluge.
I doista, sve što je dogovoreno teklo je po planu te dođe vrijeme za doček važnijih gostiju tog dana.
Kao prvog i zasigurno najdražeg gosta, uzoritog kardinala Vinka Puljića, dočekala je odabrana skupina na čelu sa borovičkim župnikom, vlč.Pericom Majićem. Dočekali su ga na Lukama te se sa njim i njegovom pratnjom povezli novim asfaltom i u novom autu kumova Borovičke crkve, Silvije i Stanka Nikolić, od Luka do Požeblja.
Prva stanica uzoritog kardinala i njegove pratnje bijaše spomenik poginulim Borovičanima u Donjoj Borovici gdje su se kratko pomolili za sve žrtve minulog rata, te uz očevidno zadovoljstvo i sreću prisutnih Borovičana, nastavili svoj put do Požeblja.
Na požeblju Uzoritog dočekaše Borovičke Žene sa jedne strane ceste, a sa druge mladi odjeveni u bijele i ljubičaste majice sa logom "BOROVICA ŽIVI".
Nedugo po dolasku krene i pjesma Borovičkih žena skladana za tu prigodu - " KARDINALE, NAŠE CVIJEĆE MILO, DA TE NIJE, NE BI NI NAS BILO".
Tu je i mnoštvo drugih, među njima dosta svećenika, časnih sestara, naših dragih gostiju iz Njemačke, Austrije , zatim Veleposlanik malteških Vitezova, ali i brojni drugi gosti.
Slijedio je doručak sa Uzoritim i dogovor oko same posvete i svega što se trebalo uraditi tog dana. Požeblje se polako punilo i više je teško raspoznati goste, jer svi su dobro došli i svi su jednako važni.
Kako se bližilo vrijeme za obred posvete i Setu Misu u novoj crkvi, naši pogledi su sve češće sezali u nebo, koje kao da se dvoumi što sa kišom.
11,00 je sati, zvono sa tornja najavljuje početak obreda i Svete Mise , kolona svećenika na čelu sa Uzoritim u procesiji kreće iz naše kapelice. Okom brojimo 30-tak svećenika, ali po katoličkom tjedniku njih 10-tak prolaze kroz masu okupljenu na Požeblju tog dana,
dolaze pred crkvu gdje ih čekaju naši : Mihaela Šimić , sestra Klara Pavlović i Grga Vukančić. Upravo će naš Grga predati ključ nove crkve Uzoritom Kardinalu i doživjeti to što rijetko tko doživi u svom životu, ali će ujedno i naplatiti sve svoje muke koje je proživio kao prvi povratnik u svoju i našu Borovicu.
Tu je i sestra Klara koja ima čast da prisutne upozna sa osnutkom Župe Borovica i njenim putem kroz prošla vremena, o gradnji stare - porušene crkve, o načinu djelovanja prvih župnika i o samom životu u Borovici.
Plato ispred nove crkve bijaše pun , Uzoriti čeka pozdravne riječi i gleda kako Gospodin svojom rosom posvećuje sve prisutne i svoj novi dom. Naš župnik vidno uzbuđen
Daje Mihaeli znak da može krenuti sa uvodnim riječima, a ona nježnim anđeoskim glasom u borovičkoj nošnji, nošnji svojih baka, prozbori na čistom hrvatskom jeziku
pozdravne riječi Uzoritom, ali i svima okupljenima. Poslije Mihaele, Grge i sestre Klare, riječ je uzeo Uzoriti kardinal Vinko Puljić i krenuo sa obredom posvete koji je trajao do 13,30 sati.
Prvi put u životu nazočim posveti jedne crkve, ali mislim da i mnogi od cca 1500 prisutnih vjernika to također doživljava prvi put. Svi okupljeni uz dostojanstvo i mir pratimo obred za obredom. Sve besprijekorno funkcionira, razglas u crkvi i vani, signal ide preko valova radio BOBOVCA tako da sve mogu pratiti i slušatelji radija.
Barnjaci, Alojz i Davor, sve snimaju i slikaju, i oni će ovaj događaj učiniti vječnim. Zbor iz Žepča pod ravnanjem sestre, pjeva najljepše pjesme skladane za ove obrede.
Jedan od trenutaka koji ćemo svi pamtiti je svakako čitanje i potpisivanje povelje koju čita prečasni Luka Kesedžić, a potpisuju je, uz Uzoritog Kardinala i župnika, i kumovi crkve, naši Silvija i Stanko Nikolić koji ne kriju svoju uzbuđenost, ali i čast jer, biti kum jednoj crkvi je zasluga, ali i obaveza koja se preuzima tim činom. Na samom kraju povelju potpisuje gospodin Hrvoje Šunjić, čovjek kojeg je samo Božja providnost poslala u Borovicu da svom prijatelju Don Perici , ali i nama Borovičanima, pomogne dovršiti našu crkvu.
Uz povelju idu i moći sveca koje na oltar donosi pater Marijan Bešlić, domaći sin koji je među prvima posjetio porušenu Borovicu, te skupa sa vlč. Matom Majićem i patrom Ivanom Šebom dao zavjet da ćemo se vratiti i obnoviti svoju Borovicu i u njoj sagraditi novu crkvu. I zato mislim da je upravo taj trenutak Božji dar, trenutak u kojem upravo naš pater Marijan
preda moći sveca Uzoritom Kardinalu da ih skupa sa poveljom ugradi u oltar nove borovičke crkve.
O životu sveca Nikolasa Fliiea, čije moći su ugrađene u oltar, govorio nam je Zorislav Nikolić koji je sa svojom suprugom Zoricom preveo životopis sveca i pročitao nam ga.
Pri samom kraju naš župnik uzima riječ i onako kako samo on zna uputi riječi zahvale, zahvali se svima koji pomogoše da dođe do današnjeg dana.
Poslije završnog blagoslova , opijela pokojnom Jozi Tomiću i svim pokojnim borovičkim župnicima, te pozdrava Nebeskoj Majci, završeno je Misno slavlje, kao i obred posvete nove borovičke crkve.
Poslije obreda posvete crkve ispred župne kuće i novosagrađenog križa, simbola stradanja i obnove Borovice, uslijedilo je simbolično puštanje u promet novih devet kilometara asfaltnog puta od Luka do Požeblja.
Uz mojih par riječi o gradnji puta i obnovi Borovice prisutnima su se obratili i načelnik Općine Vareš, gospodin Hamdo Fatić te gospodin Niko Lozančić, zastupnik u Državnom parlamentu BiH, i sigurno ključna osoba kad su u pitanju svi projekti vezani za naš kraj,
pa tako i projekt puta u Borovici.
Poslije govora i presijecanja vrpce Uzoriti Kardinal je blagoslovio put i u kratkom obraćanju zahvalio svima koji su pomogli pri realizaciji ovog projekta, ali ipozvao Borovičane na povratak.
A onda je uslijedilo narodno veselje uz grupu „SPOMENAR“, dečke naše gore lista, pojačane sa par glasova iz Zagreba.
Uz zabavu i prepune stolove uslijedilo je i par pozdravnih riječi koje je najavljivala naša Mihaela, a među prvima riječ je uzeo naš župnik koji je ujedno podijelio zahvalnice najzaslužnijima za gradnju crkve.
Poslije zajedničkog ručka i govornika slijedila je zabava do kasno u noć.
Poslije burne noći i ispijenih više od 1000 litara piva, čeka nas drugi dan borovičke fešte tj. patron župe i Misa u novoposvećenoj crkvi koju će predvoditi fratar, dobro poznat Borovičanima i, uz Don Matu Majića, sigurno ključna osoba kad je u pitanju obnova Borovice i izgradnja crkve u Borovici, jer da je on bio sebičan i rekao: „Ma daj pustite tu Borovicu, od nje nema ništa“, stvari oko obnove borovičke crkve bi sigurno išle u suprotnom smjeru.
Zato tom fratru veliko, veliko hvala u ime svih Borovičana.
Mislim da svi znamo da se radi o fra Mati Topiću koji tog jutra u Borovicu stiže među prvima, vidno iznenađen prelijepom crkvom i novim kilometrima asfalta.
Požeblje se polako punilo i naše procjene da će i danas biti preko tisuću ljudi, se obistiniše.
Danas je dan našeg patrona , a tada u Borovicu, već tradicionalno, dolaze njeni susjedi;
Sutješčani , Varešani , Pogarani , Duboščani; Vijačani, Kakanjci; Vukanjci i ostali susjedi te Borovici tog 06.kolovoza svake godine daju novi izgled, a mi im se ovom prigodom doista želimo zahvaliti i pozvati ih da tradiciju ne prekidaju.
Misno slavlje započelo je u 11,00 sati i uz fra Matu kao predvoditelja, bilo je nazočno oko 20-tak svećenika.
Uz uvodne riječi našeg župnika, iz kojih se moglo iščitati zadovoljstvo jučerašnjeg dana i mala iznenađenost punom crkvom, fra Mato je u svom stilu započeo svetu misu, naglasivši da je upravo on predvodio misu borovičkog patrona 1993. god. te da se nada da se ona više nikada neće ponoviti.
U propovijedi je govorio o značaju gora - brda iz Svetog Pisma, te nam je te gore usporedio sa našim bosanskim gorama, koje su nažalost puste i prazne.
Na kraju je pozvao sve Borovičane da nikada ne zaborave svoju goru – Požeblje, i da je svake godine posjete i na nju dovode svoju djecu, unuke i praunuke.
Poslije mise je uslijedilo narodno veselje uz glazbu grupe SPOMENAR i ćevape ispod šatora te pečeno meso, pite i kolače sa švedskog stola .
Fešta je trajala do kasno u noć, a najizdržljiviji su dočekali i zoru.
Treći dan Borovičke fešte bio je rezerviran za Donju Borovicu.
Početak svega kod nas Borovičana počinje Svetom Misom , pa tako i danas u 11,00 sati na groblju u Donjoj Borovici okupilo nas se, po slobodnoj procjeni mnogih, preko 500 vjernika, uglavnom Borovičana. Svetu misu je predvodio naš župnik , vidno umoran, ali sretan zbog svega doživljenog sa svojim Borovičanima i njihovim gostima ovih dana.
Uvodne riječi, propovijed i završne riječi nikoga nisu ostavile ravnodušnim , a pogotovo one koji su tog dana napuštali svoju Borovicu.
Na današnjoj misi se skupljala kolekta za sina našeg prerano preminulog Josipa Drene.
Prelijepa gesta našeg župnika koji je ovim činom pokazao da misli na svako borovičko dijete, a pogotovo ono koje je u nevolji.
Mislim da su Borovičani i ovog puta pokazali svoje pravo lice i svojim prilogom pomogli malom Toniju i njegovoj majci da lakše prebrode zdravstvene probleme u koje je zapao mali Toni.
Poslije Sv. Mise uslijedio je zajednički ručak ispred seoske ambulante , a onda ono najteže - RASTANAK. Poslije zajedničkog ručka i borovičke pjesme, kolona od sigurno stotinjak vozila uputila se niz Donju Borovicu prema Lukama, a onda Kopjari, Sutjeskoj i put Zagreba, Beča i drugih destinacija gdje su mnogi Borovičani pronašli svoj novi dom.
Vidno sretni za prelijepa tri dana u svojoj Borovici, ali i tužni što moraju ići i što sutra neće biti u Borovičkim njivama, uz riječi zahvale svima koji su sve pripremili i organizirali, a najveći teret su i sami podnijeli, mašući onima koji imaju sreću da ostanu u svojoj Borovici, grupa po grupa napuštala je rodni kraj.
I kako šećer uvijek dolazi na kraju , taj četvrti dan naše fešte posvećen našim Borovičkim njivama i njenim žiteljima, počeo je Svetom Misom na groblju u Njivama koju je predvodio pater Božidar Nagy, Isusovac kojeg puno toga veže uz Borovicu i Borovičke njive.
Pater Božidar je inače ravnatelj doma Hrvatskih hodočasnika u Rimu „Domus Croata“, i za svog najbližeg suradnika izabrao je upravo momka iz Borovičkih njiva, našeg Matu Martinovića koji dugi niz godina radi na dobrobit našeg čovjeka.
Na Misi u Borovičkim njivama okupilo se 60-tak vjernika, pater Božidar smireno propovijeda, iako njegove riječi raznosi vjetar svuda po našoj Župi .
Ali pater ne posustaje i svojim Borovičanima poručuje da vole svoj kraj i da ga nipošto ne napuštaju. Govori nam o znamenitom vareškom križu kojeg izradiše radnici vareške željezare
sa prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, ali i još puno toga što može samo veliki teolog i propovjednik kao što je pater Nagy govoriti i propovijedati.
Poslije mise uslijedio je ručak kod naših Martinovića koji ga sa ljubavlju kao i uvijek, pripreme za sve goste koji se tog dana nađu u Borovičkim njivama.
Doista velika gesta Ambroza; Mate; Mirka; Marka; Joze i njihovih obitelji zbog iskazane ljubavi prema svojim Njivama, ali i nama Borovičanima koji svake godine posjetimo Borovičke njive.
I što reći na kraju nego zahvaliti dragom Bogu na iskazanoj ljubavi kojom nas obdari ovih dana i posveti svoj narod, svoje Borovičane, ali i sve njihove goste, njihove dobročinitelje i sve ljude dobre volje koji ovih dana posjetiše Borovicu.
Uz dragog Boga riječi zahvale idu i našem župniku Don Perici Majiću koji se nije štedio ovih dana i uz njegovo dopuštenje i blagoslov sve se moglo realizirati.
Uz sadašnjeg župnika želimo se zahvaliti i svim dosadašnjim župnicima Don Josipu Jeliću , Don Peri Tunjiću i na poseban način Don Mati Majiću koji nažalost nije mogao prisustvovati posveti naše i njegove crkve.
Naime svi znamo da je on zasigurno, uz još par ljudi, najzaslužniji za obnovu Borovice i izgradnju borovičke crkve, jer oni su imali viziju Borovice 2011. god. Mato, hvala ti što si imao hrabrosti i odvažnosti da nas povedeš u avanturu povratka i obnove naše Župe.
Doista, moramo se zahvaliti i svima onima koji su nas financijski pomogli, od borovičke udovice do zlatnih sponzora, braće Marošević koji su borovičku feštu pomogli sa 5.500 KM.
Hvala i svima koji su na bilo koji način pomogli da sve ovo prođe u najboljem redu te da usred toliko popijenog alkohola nismo imali niti jednu razbijenu bocu, a kamoli neki incident.
I na kraju moramo izreći riječi zahvale načelniku Općine Vareš, gosp. Hamdi Fatiću koji je također pomogao sve projekte kad je u pitanju Borovica, jasno, u svojim mogućnostima i sigurni smo da ako nam nije mogao pomoći, nije nam ni odmagao.
Također riječi zahvale idu i mnogo puta osvjedočenom prijatelju Borovice, gosp. Niki Lozančiću, koji Borovicu pomaže kad god se za to ukaže prilika.
Zahvaljujući njemu i njegovom angažiranju Borovica danas ima jedno novo lice, i zato Niko, hvala ti !!!!!
I uz sve gore izrečene zahvale posebnu zahvalu želimo iskazati našem Uzoritom Kardinalu VINKU PULJIĆU koji Borovicu i Borovičane nosi u svom srcu te za nas skrbi, kako duhovno tako i materijalno i kao što kažu u pjesmi borovičke žene;
„KARDINALE NAŠE CVIJEĆE MILO, DA TE NIJE, NE BI NI NAS BILO“
Tako i mi, uz pjesmu i riječi zahvale, našem kardinalu želimo puno zdravlja te da još dugo godina bude naš duhovni pastir i vođa.
Nikola Šimić
Borovica: 11.09.2011. god .