Toga dana tradicionalno je misa na groblju u Gornjoj Borovici.
Blagdan je SVIH SVETIH
Još jedan dolazak u naše selo malo,
O kojem bi se puno napisati dalo.
Toplije sunce,plavlji svod,
Sa svake voćke slađi plod.
Opalo lišće,šarene boje,
Jesen miluje selo moje.
Naši najmiliji svojom rukom te branili,
Svoja srca hrabrošću hranili.
Sada križevi njihovi ponosno stoje,
Za Borovicu su dali živote svoje.
K'o da im vjetar kroz granje pjeva najljepšu odu,
Iz stare česme još uvijek čujem vodu.
Na grobovima njihovim sada svijeće gore,
Od kasnih večernjih sati,pa sve do rosne zore.
I oblaci im počasno pošalju kapi kiše,
A svaka kap za njih najljepše stihove piše.
I dok stojimo tu,diveći se za Vaša djela,
Počast Vam odaje vaša Borovica cijela.
S tugom i sjetom se vratimo u stare dane,
Glasno vjetar prođe kroz šarene grane.
Al' danas smo tu,zahvaljujući Vama,
Nad selom našim nije više tama.
Glasna crkvena zvona i propovjed sveta,
Okupila je Borovičane sa svih krajeva svijeta.
Veliko Vam hvala za hrabra srca Vaša,
Laka Vam zemlja,Borovica je opet naša!
Blagdan je SVIH SVETIH.Toga dana tradicionalno je misa na groblju u Gornjoj Borovici.
Sunčano je i toplo bez ijednog oblačka. Osjeti se tek lagani
povjetarac uz čiju pjesmu šareno lišće izvodi svoj očaravajući ples
kao da se raduje dolasku nas... svojih borovičana... .
Obredi su počeli u 9:00h kada su počela opjela naših najmilijih.
Zatim je ispred križa uslijedila molitva za sve poginule i stradale borovičane u
domovinskom ratu,a onda i sveta misa koju je predvodio naš župnik
Perica Majić.
Na kraju svete mise župnik se zahvalio svim borovičanima koji su došli
u Borovicu,i poželio da se svake godine taj broj uvećava.
Na groblju u Gornjoj Borovici bilo je otprilike stotinjak ljudi,nešto
više nego prethodnih godina.
Po završetku svete mise,po običaju,skupili smo se na potoku i
nazdravili uz čašicu i razgovor sa Ćopom i Maturicom.
Ubrzo nakon toga svi su krenuli k svojim kućama na ručak.
Došao je i Dušni dan.I dok sat tiho otkucava 11 sati,počela je misa na groblju u Donjoj Borovici .
Naš župnik Perica Majić osvrnuo se u propovjedi na naše poginule i
stradale i rekao:
"Svaki spomen na naše poginule jeste neizbježno povratak u prošlost,
ali to bi bila pogreška ako iz toga nebismo izvukli poruku za našu
budućnost,svaki spomen braćo i setre,ljudi koji su nam dragi i mili,a
koji više nisu s nama, jeste poruka svima nama,da neprestano
proispitujemo svoje srce kao vjernici, kao oni koji vjeruju u život
vječni,kao oni koji taj život trebaju pronositi,taj život jeste vječni
dar kojega mi moramo predstavljati jedni prema drugima,kao što su i
oni bili nama dar"... Da li u meni postoji vjera,da li u meni postoji
snaga,kojom ću prijeći preko svake sebičnosti,preko svakog
egoizma,preko svake navade,da smatram samo ovozemaljsko,moj smisao i
moju puninu.
Popodne oko 15:00 sati slavljena je sveta misa i na groblju u Borovičkim njivama uz nazočnost manjeg broja vijernika.
Napisao : Želimir Nikolić