KAMENOVATI ILI OPROSTITI?
U evanđelju čitamo riječi nade i utjehe. Isusove riječi milosrđa i praštanja. Dok Isus propovijeda i uči narod u Hramu, farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu. Zatečena, uhvaćena i dovedena pred Isusa da joj se sudi, ali više da se iskuša Isusa. U ono vrijeme kada bi ženu zatekli u bludu kažnjavali bi je smrću i to kamenovanjem. Muškarac bi se obično izvukao vješto bez kazne. Možda je taj bio i u ovoj svjetini farizeja koji su doveli ovu ženu da je kamenuju.
Kamenovanje samo što nije počelo, samo da čuju Isusov sud i gotovo, završeno, mogu završiti započeti posao. Nije im ovo ni prva ni zadnja, lako će se nje riješiti, ali kako Isusa optužiti i što mu prigovoriti. Zaboravili oni da Isus nije došao suditi i ubijati, već praštati i liječiti. Nije Isusu do smrti grešnika, nego da se obrati od svog zlog puta i da živi. Isus nikad ne osuđuje čovjeka kao osobu, nego grijeh koji ga je snašao.
Ova je žena zatečena u preljubu, a u Zakonu piše da takve treba kamenovati. Što ti kažeš Isuse? Treba li poštovati Zakon, ili ga prekršiti i ne izvršiti ga? U prvom slučaju bilo bi to nemilosrdno, suprotno evanđelju ljubavi koje Isus propovijeda, a u drugom slučaju opet kršenje Zakona, židovskog svetog propisa i nepoštivanje toga Zakona. A imaju oni i za to kaznu i optužbe. Smislili su oni unaprijed i protiv Isusa optužbu. No naći će Gospodin izlaz i odgovor i na ovo njihovo lukavo pitanje. Bit će pravedan i osudit će grijeh i milosrdan – poštedjet će grešnicu: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju! Sjeti se uvijek ove Isusove rečenice! Neka ti savjest uvijek bude brža od ruke koja je posegnula za kamenjem. Ne dopusti da ti srce bude kameno, nego probudi u sebi volju za praštanjem i pomaganjem. Baci ti kamen na drugoga ako su ti čiste ruke. A tko je to od nas čist, besprijekoran ako ne sam Isus Bogočovjek.
Gospodin je prisilio tužitelje da ispitaju vlastitu savjest, a možda je među njima bio i onaj koji je počinio grijeh s ovom ženom i tako sebe sam uhvatio u grijehu kad ga nisu mogli uhvati tužitelji i policija. Isus nam jasno daje do znanja, ako bacamo kamenje, onda ga bacajmo na sebe; ako ljubimo i praštamo, onda budimo milosrdni drugima. Prema sebi strog, a prema drugima blag i milosrdan.
Kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan… Nestade tužitelja; ostadoše sami Isus i preljubnica, sudac i grešnica. Isus jedini bez grijeha, ali bez kamenja u ruci, a grešnica postiđena i uplašena očekivala osudu. Isus će osuditi njezin grijeh, ali nju će poštedjeti. Idi i ne griješi više. Ja te ne osuđujem. Nije Isusu cilj ubiti grešnika, nego ga posvetiti i vratiti na pravi put. Zato je i platio pravu cijenu otkupljenja nas grešnika.
Veliki ruski pjesnik A. Puškin napisao je divne stihove u svojoj pjesmi ''Molitva'':
''Od nerada što ga malodušje skrivi,
I od vladoljublja, zmije sakrivene,
Od besjeda šupljih štiti, Bože mene,
Da se ne usudim suditi bratu svome,
Daj ljubavi meni, daj mi poniznosti,
Daj mi duh čistoće i ustrpljivosti!''
Neka ovo bude i naša molitva! Molimo Gospodina da nam otkrije i naše grijehe, da nam da snage i milosti da ih kamenujemo; da sudimo prije svih sebe – tada nećemo pogriješiti; ne usuđujmo se suditi druge!
Borovica, 16. ožujka 2013.