Veličina svetog Josipa nije bila toliko u tome što ga je Bog odredio da bude zaručnik BDM-e da bude hranitelj sina Božjega, glava svete Obitelji, nego u tome što je Josip savršeno odgovorio Božjim očekivanjima i savršeno opravdao povjerenje koje je Bog u njega polagao.
Josip opravdava povjerenje
Teško je današnjem čovjeku predočiti veličinu Svetog Josipa, a osobito u onome u čemu nam je sveti Josip najveći, najsvetiji. Našao se u kućnoj zajednici s presvetom Djevicom. Čuvajući u toj zajednici Marijino djevičanstvo, on je opravdao povjerenje koje je Boga stavio u njega. To je teško razumjeti onome koji mjeri normama vlastitog ponašanja, mjerilom vlastitih načela, koji misli da je seksualnost svrha samoj sebi. Takav čovjek ne može zamisliti da Bog može uzeti sebi tijelo od prečiste Djevice. Kao da Bog nije svemoguć učiniti i veće stvari.
Lakše ćeš sada razumjeti ako znaš da je Josip kovao svoje planove o mirnom životu uz pošten rad, ali Bog je imao svoje planove s njim koji se nisu podudarali i tražili su hod potpuno drugim putem kojeg Josip sebi nikad nije mogao zamisliti niti planirati. Tako je i u našem životu. Planiramo, radimo, kujemo planove za miran život, a Bog od nas traži da ponesemo toliki teret života, križ koji je suprotan našim očekivanjima. Nekad pred nas stavlja poziv, očekivanje koje sami ne razumijemo i smatramo ga besmislenim i nepotrebnim. Najradije bi mi po svome, onako lagano, mirno, bez napora kako smo sami sebi odredili. Malo je danas onih koji prihvaćaju Božji plan u svome životu. Kažem malo, jer puno je onih koji se neće odreći svoji zemaljskih planova i nacrta u korist nebeskih i vječnih. Da bi Bog progovorio i vodio glavnu riječ u mom životu, ja moram zašutjeti; da bi On proveo svoj plan u mom životu, ja se moram odreći vlastitog plana i vjerovati Njegovom jer je bolji, ali naizgled teži. Sveti Josip je vjerovao Bogu više nego sebi i zato je velik, zato je svet. Izgubio je sebe da bi zadobio Boga. Odrekao se mirnog života i vlastitog potomstva, ali zadobio je nešto bolje, Svetu Obitelj – Mariju i Isusa. Odgajati Božjeg Sina njegova je nagrada, zlatna medalja za vjernost i poslušnost koju je ponosno nosio kod svoga srca.
Što je sve proživio? Doživio je da nema mjesta u svratištu za Božjeg Sina koji je njemu povjeren na čuvanje. Lako bi on za sebe, ali žalostan je što ne može Mariji i Isusu naći bolji smještaj od štalice. Biti nemoćan, a pomagati Svemogućem Josipa je to silno zaboljelo, ali ne prigovara, ne bježi, ostaje postojan u vjeri u zadaći koja mu je povjerena iako mnoga toga još ne razumije. Nosiš Boga ljudima, a oni ti čine nepravdu; nemoj ga ispustiti nego ga nosi i dalje poput svetog Josipa. Nemoj bježati od križa, od problema, nego se zaustavi pred Isusom i Marijom i daj sve od sebe, sve što imaš kao i sveti Josip. Ne treba Bogu zlato niti srebro, nego tvoje potpuno predanje, trebaš mu ti sa svojom slobodnom odlukom da ćeš mu dati sve ono što sada imaš jer On je položio svu nadu u tebe.
Pa sjeti se kako je Sveti Josip morao bježati u Egipat sa Marijom i Isusom. Kako je čovjeku teško kada mora u tuđini tražiti sigurnost, kad svojoj obitelji ne može osigurati krov nad glavom. To se dogodilo Josipu koji je bio stolar i znao je vjerujem, napraviti i drvenu kuću, ali mora bježati. Josip bi svojim rukama čuda načinio kako bi usrećio Božje Sina, ali Bogu nije potrebna njegova sposobnost, već njegova vjera i postojanost da ga Bog vodi kamo on možda ne bi želio. Mi trebamo tu hrabrost i volju svetog Josipa da se znamo voditi Božjom rukom.
Josip nikad Bogu ne prigovara. Josip savršenim mirom ispunja ono što Bog od njega traži. Sveti Josip polaže svoju nadu u Boga, a ne u sebe. To je njegova veličina. A koja je moja? Kakav sam ja? Ako bar imam išta od svetog Josipa na dobrom sam putu. Svi znamo da imamo od koga učiti. Evo nam danas primjera.
Netko u tebe ima povjerenje
Mladić izabrao djevojku za svoju suprugu do kraja života, ona isto tako. Jedno u drugo polažu svu svoju nadu. Imaju povjerenja jedno u drugo. Suprug ostavio svoju izabranicu; Supruga ostavila svog izabranika. Nema povjerenja, a gdje je nestalo? Sjeti se da netko u tebe ima povjerenje! Nemoj ga izigrati! Roditelji imaju povjerenje u tebe da ćeš biti pošten i vrijedan. Nemoj iznevjeriti to povjerenje! Radi svoj posao pošteno, ma kakav on bio, i sjeti se da ti netko vjeruje da ćeš taj posao pošteno obavljati. Nemoj iznevjeriti to povjerenje! Povjerenje se teško gradi, a lako ruši. Bog polaže nadu u tebe, ima u tebe veliko povjerenje; nemoj Ga iznevjeriti! Dragi kršćanine, ti kažeš da vjeruješ u Isusa, a ja tebi kažem da je Isus vjerovao u me i u te kad nas je učinio svojom braćom i prijateljima. On se nada da ćemo mu se pokazati kao braća i kao prijatelji. Na nama je da to povjerenje opravdamo.
Sveti Josipe ti si se očinski brinuo za Isusa i njegovu majku Mariju. Odbacio si miran život i upustio se u Božju pustolovinu. Dao si se potpuno Bogu na raspolaganje i opravdao njegova očekivanja. Ti si Mariji i Isusu dao puno više od luksuza što ga današnji roditelji žele dati svojoj djeci. Ti si dao sve što si imao i mogao, samoga sebe; svu si svoju nadu polagao u Boga i nikada ga nisi napustio. Nisi puno imao, a sve si Bogu dao na raspolaganje. Ti si brižno čuvao Isusa i njegovu majku Mariju. Ti si zaštitnik i našeg hrvatskog naroda. Čuvaj nas sveti Josipe od popustljivosti grijehu, jer mi često popuštamo porocima, lagodnom životu, a znamo se i prodati i olako izigrati Božje povjerenje. Sveti Josipe mi smo ti nestalni i poput nemirnog mora se ljuljamo čas desno, čas lijevo. Često puta biramo lakši put iako se on protivi kršćanskim načelima. Danas roditelji uče svoju djecu ići putem manjeg otpora, nesretni su kad im ne mogu u svemu udovoljiti, dati im sav luksuz, a nisu nesretni kad im djeca prespavaju nedjeljnu svetu misu. Nerado polažemo svoje nade u Boga, više u zemaljsku vlast, Vladu, koja obećava, a ne ispunjava, govori, a ne čini. Mi (Hrvatska-Europa) odlučili bez Boga graditi svoju budućnost, a ričući lav obilazi gladan tražeći koga da proždre. O, sveti Josipe čuvaj nas da ne propadnemo i ne zalutamo na ovome zemaljskom putu i pomozi nam da ne izigravamo Božje povjerenje!
Mnogo ti toga još želimo reći, ali ti to već sve znaš. Moli Boga da nam dadne drugu priliku da se popravimo i da mu već jednom počnemo vjerovati i graditi njegovo povjerenje.
Sveti Josipe moli za nas!
Borovica, 18. ožujka 2013.