Grupa od jedanaest Borovičana uputila se 08. listopada na hodočašće u Travnik isusovačkom učeniku, slugi Božjem Petru Barbariću...
Grupa od jedanaest (11) Borovičana uputila se 08. listopada 2015., na hodočašće u Travnik isusovačkom učeniku, slugi Božjem Petru Barbariću kojega časti travnički kraj srednje Bosne gdje hodočasnici dolaze svakoga četvrtka moliti, zahvaliti Petru Barbariću.
Na put smo krenuli u 8.00 h pri čemu vrijeme nije slutilo na dobro, no tko će kao Bog dragi dati svojoj djeci vrijeme bez padalina. Nakon kratke pauze za kavu u Novoj Biloj došli smo u travničko sjemenište i crkvu sv. Alojzija Gonzage, patrona našega sjemeništa. Sveta misa započela je u 11.00 h koju je predvodio župnik Borovice vlč. Ivan Butum uz prigodnu homiliju. Na koncu euharistije molilo se za bolesnike i blagoslovilo ih se.
Nakon duhovne okrjepe uslijedila je i tjelesna u sjemenišnoj blagovaonici ispijajući kavu i čaj, provodeći vrijeme u ugodnom razgovoru sa vlč. Damjanom Soldom, sjemenišnim ekonomom koji nas je poslije proveo kroz sjemenište govoreći nam o slugi Božjem Petru Barbariću napominjući Petrovo geslo ponad groba : „Najbrži put u nebo; Vršiti svoje dužnosti“.
Nakon pozdrava sa domaćinom i zahvale za gostoprimstvo uputili smo se na groblje Bojna, gdje smo se pomolili na grobu na kojem je nekada bio pokopan sluga Božji.
Kako to biva u Bosni, u Travniku, konkretizirali smo naš posjet, u materijalnom smislu, otišavši na travničke ćevape te se potom uputili kući, stigavši u Borovicu u 16.30 h zahvaljujući Bogu za divno proslavljen dan, Njemu na slavu.
Crtice iz Petrova života
Petar Barbarić isusovački sjemeništarac, sluga Božji, kandidat za sveca rođen je u selu Klobuku (zaselak Šiljevište) kod Ljubuškog 19. svibnja 1874. u hrvatskoj obitelji sa devetero djece od pobožnih roditelja. Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je blizu rodnog sela otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana. Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa. Razbolio se od tuberkuloze i umro kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije, položivši redovnički zavjet. Obraćao je grešnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i manjim dijelom u Hrvatskoj, utječu se njegovom nebeskom zagovoru. Mnogo kulturnih društava nazvano je njegovim imenom. Pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Životopis mu je preveden na više jezika a umire 15. travnja 1897 godine u sjemeništu u Travniku.
Godine 1935. njegovi su zemni ostatci s gradskoga groblja Bojne prenijeti u sjemenišnu crkvu, gdje se razvila prava pobožnost prema njemu. No tijelo mu je nakon 1944. godine zakopano u blato i zazidano da bi ga se sakrilo od naroda. Kad se obnavljalo jedan dio nadbiskupijske gimnazije, našlo mu se tijelo. Danas mu se oko groba skupljaju učenici i narod na molitvu.
Zemni ostatci prebačeni su 1998. g. u novu grobnicu sjemenišne crkve sv. Alojzija Gonzage u Travniku. Papa Franjo je 18. ožujka 2015. odobrio dekret o priznavanju herojskih kreposti sluge Božjega Petra Barbarića a do godine očekujemo proglašenje blaženim sluge Božjega Petra Barbarića.