Draga braćo i sestre diljem inostranstva, dragi Borovičani. Nalazimo se u korizmenom vremenu, u 40 dana kojima iščekujemo svetkovinu Uskrsa
Sveti Pavao u svojim poslanicama naglašava ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je naša vjera. Po uzoru na Krista koji je četrdeset dana proveo u pustinji bivajući napadan od sotone, i mi iščekujući Kristovo uskrsnuće trebamo se popraviti, povući se u sebe, iskreno se pogledati u oči i priznati sebi neke stvari, iako one bile bolne i režu našu kožu poput britvice.
Redovito i uvijek aktuelno pitanje pred korizmu je tko će se čega odreći i što učiniti novo u vremenu korizme kako bi dao žrtvu Bogu i omilio mu još više. Većina nas kalkulira, malo ću više postiti, manje moliti. Malo ću više moliti i postiti a neću činiti djela milosrđa. Malo ću više siromašnima dobra činiti a postiti i moliti ne pada mi na pamet. Tako na ovaj način KRŠĆANIN, KATOLIK postaje KALKULATOR. Na žalost. Zapravo bi trebalo uravnotežiti post, molitvu i djela milosrđa koja su ukras korizmenoga vremena. O međuovisnosti između korizmenih ukrasa piše sveti Petar Krizolog (oko 380 - 31. srpnja 450.) iznoseći katolički stav o ovom pitanju, koji donosimo u cijelosti:
„Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života.
Duša je naime molitve post, a život je posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli jer se ne da odvojiti. Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, nek je i milosrdan. Nek sluša onoga tko nešto traži, ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli.
Tko posti, neka shvati post. Nek počuje gladnoga, ako hoće da i Bog čuje za čim on gladuje. Nek bude milosrdan ako se nada milosrđu. Tko iziskuje dobrotu, neka je i vrši, tko hoće da mu daju, nek i sam daje. Nepošten je onaj tražitelj koji za se traži što drugome niječe.
Budi, čovječe, za sebe slika milosrđa. I zato onako i onoliko i kako brzo hoćeš da tebi budu milosrdni, tako brzo, toliko i tako i sam ostalima budi milosrdan.
Molitva dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas. Stoga, što preziranjem izgubismo, iznova stecimo postovima. Posredstvom postova prinesimo za žrtvu svoju dušu jer ništa dragocjenije ne bismo mogli prinijeti Bogu, kako potvrđuje Prorok kad kaže: Skrušeni je duh za Boga žrtva, srce raskajano i poniženo Bog ne prezire.
Čovječe, prikaži Bogu svoju dušu i prinesi prinos posta kako bi prineseno bilo čisto i žrtvovano sveto, a žrtva živa, da bi i za te ostala i bila dana Bogu. Tko to ne bude dao Bogu, neće biti ispričan. Nitko naime nije toliki siromah da ne bi mogao darovati samoga sebe. A da bi Bog primio dar, mora uz dar ići i milosrđe. Post ne niče ako ga ne natapa milosrđe. Presušivanje milosrđa suši post, jer što je kiša za zemlju, milosrđe je za post. Makar da tko posti, oplemenjuje srce, očišćuje tijelo, iskorijenjuje mane, sadi kreposti, ali ne sabire plodove ako ne pridoda vodu milosrđa.
Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu. Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu. Čovječe, ne gubi, dakle, čuvajući, već skupi dajući. Čovječe, dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugome ne prepustiš, nećeš imati.“ (Časoslov II, Govor sv. Petra Krizologa, biskupa, str. 167-168).
Vjerujem dragi moji Borovičani da nakon ovakvoga teksta stvari bivaju vrlo jasnije. U slučaju da netko nije odlučio još započeti korizmu, neka danas počne, jer Bog nas čeka i ne može se Njemu zakasniti, strpljiv je i pun ljubavi ali također i mi trebamo dati sve od sebe što možemo. U svoj život uključimo duhovna i tjelesna djela milosrđa, s obzirom da se nalazimo u godini milosrđa. Vjerniče kršćanini jesi li svjestan da si lučonoša, svjetlonoša svjetla koje je Krist. To zasigurno nije mala stvar, ali nije ni nebitna da bi ju ti morao relativizirati. Ako si počeo u sebe sumnjati kao u čovjeka i vjernika prisjeti se sedam duhovnih djela milosrđa:
1. Dvoumna savjetovati
2. Neuka poučiti
3. Grješnika ukoriti
4. Žalosna i nevoljna utješiti
5. Uvredu oprostiti
6. Nepravdu strpljivo podnositi
7. Za žive i mrtve Boga moliti
Ne smijemo zaboraviti niti tjelesna djela milosrđa:
1. Gladna nahraniti.
2. Žedna napojiti.
3. Siromaha odjenuti.
4. Putnika primiti.
5. Bolesna i utamničenika pohoditi.
6. Roba otkupiti.
7. Mrtva pokopati.
Iz ovoga je jasno kako mi katolici imamo veliki broj mogućnosti na putu postati boljima. Stoga Vas potičem da ovu korizmu obogatite prihvaćajući ovaj pisani nagovor u Vaša srca, tako da što mislite to govorite i to činite, u ovom kontekstu, molite i postite i činite djela milosrđa.
Svako dobro u ovom korizmenom vremenu, pozdrav iz Borovice, uz obilje Božjega Blagoslova, župnik Ivan.