Muslimanska Armija BiH pokrenula snažan napad na Vareš, hrvatsku enklavu u središnjoj Bosni, izjavio agenciji Reuters glasnogovornik UNPROFOR-a u Sarajevu Bill Aikman, na dan 25. listopada 1993. godine. Nešto kasnije, nakon par dana, iz Vareša i okolice je etnički očišćeno čak 6.000 Hrvata.
U jesen 1993, na Vareš kreće opći napad 10.000 pripadnika Armije BiH. To je za malobrojne Hrvate bio znak za povlačenje i to se dogodilo 2. studenoga 1993. godine.
Hrvatski su se branitelji smjestili u selu Daštansko iznad Vareša, u nekoj vrsti tampon zone, a civili su bili prebačeni u Kiseljak. Od tog dana, proći će gotovo pet godina prije nego što su se prvi vareški Hrvati mogli vratiti u svoje stanove i kuće, u svoj grad.
U vrijeme protjerivanja, na župi su bili župnik fra Mišo Mrljić, te kapelani fra Ilija Piplica i fra Mato Topić.
Fra Mato je poslan s narodom u Kiseljak da organizira smještaj i boravak protjeranim Hrvatima
Povratak u Vareš je bio neprestano opstruiran od strane Bošnjaka, premda je Vareš oduvijek bio grad s velikom većinom Hrvata.
Danas općina Vareš broji 9600 stanovnika od kojih je samo 2600 Hrvata, dok ih je, prema popisu iz 1991. godine, bilo 9016, dakle riječ je o smanjenju broja Hrvata za oko 68 posto.
Katoličko kraljevstvo Bosne srušila muslimanska invazija iz Azije
Hrvati su u Varešu uvijek bili većina, a osobito u obližnjim selima i mjestima, gdje ističemo Kraljevu Sustjesku i Bobovac gdje su stolovali vladari i kraljevi katoličkog kraljevstva Bosne.
Hrvatski katolici, nimalo slučajno, održali su se vjekovima baš na stolnim mjestima bosanskog kraljevstva (Vareš, Kakanj, Fojnica, Jajce).
To svjedoči o snažnom starom hrvatskom identitetu Bosne.
A hrvatske žene, a ne bošnjačke (jer su upravo muslimani Turci srušili kraljevstvo Bosne) ili srpske, u okolici Vareša i Kaknja, preko 500 godina nose crne marame kao znak tuge i žalosti za svojom posljednjom kraljicom Katarinom Kotromanić.
Jedni Hrvati Bosne kroz svih 500 godina čuvaju spomen na Bosnu – kraljevstvo koje je ugasila muslimanska invazija iz Azije.
Posljednja kraljica Bosne Katarina Kotromanić bila je briga katolika i franjevaca ovog dijela Bosne.
Kraljica Katarina je zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem sagradila po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.
Kralj i kraljica su stolovali u katoličkoj i hrvatskoj Kraljevoj Sutjesci.
Problemi Hrvata Vareša danas
Najveći problem s kojim se danas susreću vareški Hrvati jest velik broj starih, bolesnih i siromašnih.
Podaci sve govore: od početka 1996. pa do kraja 2007. u župi Vareš je kršteno 285 djece a umrlo je 824 vjernika. Osnovna škola bilježi također negativne rekorde po broju upisane djece u prvi razred. Podatci iz 2014. godine govore od prvog do četvrtog razreda škola broji tek 81 dijete, i to zajedno s područnim školama na Pogaru, Pržićima, Vijaci i Oćeviji!
Od petog do osmog razreda ih je oko 90, srednjoškolaca je 58. Studenata je 47 i oni su uglavnom na studiju u Sarajevu, Mostaru, Rijeci i Zagrebu. Sve to govori da se Vareš polako pretvara u starački dom u kojemu je život postao borba za preživljavanje.
Mnogi od njih žive zahvaljujući rodbini koja živi u inozemstvu, razasuta od Amerike, preko Europe pa sve do Australije.
Unatoč teškoj trenutnoj gospodarskoj situaciji, postoji veliki potencijal za razvoj općine u području turizma i ekološke poljoprivrede.
„Brojni raseljeni Varešani diljem svijeta i dalje su snažno vezani uz svoj rodni kraj tako da nas raduje da već sada imamo primjere Hrvata – pripadnika treće generacije iseljenika da se vraćaju u domovinu svojih predaka.
Njihov entuzijazam, znanje će zasigurno biti dodatan motor za nove razvojne inicijative a ulaganje u mlade ljude i njihovo obrazovanje bit će jedan od prioriteta“ – istaknuo je nedavno načelnik općine Vareš, Zdravko Marošević.
Ono što nesumnjivo najviše može utjecati na budući život u Varešu jest ponovni gospodarski razvoj i prometna povezanost Vareša.
Pogledajte opravdavanje Alije Izetbegovića o etničkom čišćenju Hrvata u Varešu:
https://www.facebook.com/Poskok.info/videos/2202862509784116/
5. studenoga 1993. Borovica (Vareš) – Armija BiH ubila starce i zapalila u njihovim domovima
Osim tijela civila ubijenih i spaljenih civila Hrvata u selu Borovica (Vareš), predstavnici UN-a su također pronašli tijelo pripadnika HVO-a Krune Djakovića koje je bilo unakaženo: glava je bila smrskana tupim predmetom, pozadina vrata rasporena oštrim predmetom i nekoliko ubodnih rana nožem u prsima.
Zločine nad Hrvatima u selu Borovica su počinili pripadnici 7. muslimanske brigade pod vodstvom Halila Brzine, pripadnici tzv. A RBiH iz mjesta Brnjic, Općina Kakanj te pripadnici 329. kakanjske brigade tzv. A RBiH.
Premda se to zna, nitko iz Armije BiH nije za ove zločine odgovarao.
Ovih dana navršava se 25 godina otkako su postrojbe Armije BiH upale u varešku župu Borovica i do temelja je spalile. Zajedno s 315 obiteljskih domova u Donjoj i Gornjoj Borovici, ubijeno je i zapaljeno pet Borovičana koji nisu htjeli napustiti svoje domove vjerujući da će Armija BiH poštedjeti bespomoćne i nenaoružane starce. Borovičani još uvijek se tragaju i za tijelima Marka Parića, Ive Vukančića i Mate Ivkića koji su početkom studenog 1993 godine spaljeni u Borovici, a posmrtni ostaci Stjepe Markovića, Ilije Ivkića i dvojice preostalih civila koji su doživjeli istu sudbinu, razmijenjena su u Visokom.
Inače, početak studenog 1993. godine ostat će crnim slovima upisan u povijesti vareške župe Borovica koja je prije rata brojala oko 1.500 žitelja. U studenom 1993. godine svi su protjerani, župa je do temelja spaljena, a za zločin nad Borovicom i Borovičanima do danas nitko nije odgovarao.
“Petog, šestog i sedmog studenoga 1993. Borovica je gorjela. Ubijeno je 18 hrvatskih bojovnika i civila. Svih 315 obiteljskih domova je spaljeno do temelja, kao i oko tisuću gospodarskih objekata. Pripadnici tadašnjeg UNPROFOR-a ušli su u selo u trenutku kad je gorjelo te nakon toga izjavili da su vidjeli nešto što normalan ljudski um ne može uraditi“, kaže Dražena Klarić, tajnica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša.
Ubijeni civili su Borovice:
Ilija Ivkić , rođen 1941., čije je tijelo pokazivalo znakove mučenja i ubode hladnim oružjem;
Stjepan Marković, rođen 1938. ubijen je ispred svoje obiteljske kuće. Njegovo tijelo je unakaženo, glava smrskana tupim predmetom, vrat uboden nožem te sa nekoliko prostrijelih rana vidljivih po tijelu;
Tijelo Marka Parića, rođenog 1934. nije nikad pronađeno;
Tijelo Ive Vukačića, rođenog 1915. nije nikad pronađeno ali se pretpostavlja da je izgorjelo u kući koja je spaljena do temelja;
Mato Ivkić je ubijen u obiteljskoj kući sa nekoliko ubodnih rana nožem, nakon čega je tijelo spaljeno zajedno s kućom.
Osim toga, tih dana Armija BiH počinila je zločin i nad Hrvatima Vareš Majdana.
Nakon ulaska u Vareš Majdan, vojnici Armije BiH osim što su pljačkali sve što je hrvatsko, nasilno su ubili 5 civila.
Ubijeni civili Vareš Majdana su:
Ferdo Lovrenović – ubijen ispred svoje kuće,
Jozo Petrović – ubijen vatrenim oružjem iz neposredne blizine,
Jerko Terzić – ubijen ispred svoje kuće,
Svetislav Jazić – umirovljenik ubijen u svome stanu,
Alojzije Čović zvani Alko – ubijen u bratovom stanu.